Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.
A se lezi Asta,Bogcina Zlousica ksci,a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko,a ne dobio,ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal,ni stid.
Namjernice,ne tici mi kam,nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih,jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja.
1422 ljeta,kad se radovase sretni,a ja zmreh.