Evo moje skromno misljenje.
Otac sam dvoje djece od 12 i 7 godina. Oboje su odlicni ucenici u skoli. Supruga i ja radimo kod privatnika, gradimo kucu i nadamo se stalno bit ce bolje. Prijatelji su mi svi vec vani i uporno nas zovu da idemo.
Evo upravo sada smo odlucilo da prihvatimo jedan takav poziv. Ovdje vise nema buducnosti.
Razocaran sam i ruzno se osjecam iako je sutra lijepi Bajram.
Da budem iskren meni ovo stvarno dosadilo i zgadilo mi život šta da očekujem za svoju djecu da ii oni žive ovakav napeti život hoće zapucati neće zapucati. Zato mi je želja da ovo rješimo kako smo i počeli pa ko pobjedi nek živi u miru i ljubavi halal mu bilo