Mentalno invalidna djeca i omladina. To znaci da se takvim, da kazem pacijentima,
nikakva razumna prica ne pomaze. Ne branim nikoga niti osudjujm, jer clanak je veoma kratak, i ne znam detalje. Ipak, pitam se kako bi reagovali oni koji osudjuju, da prethodno svakodnevno moraju da rade sa takvim pacijentima jedno 2 do 3 godine? Problem je vrlo kompleksan.
Kako funkcioniše u svakoj normalnoj državi? U Njemačkoj, na primjer, ljudi često rade cijeli život u takvim institucijama. Nepravedno je što naši, kao što si ti, još uvijek smatraju ljude s mentalnim problemima manje vrijednima. Ti ljudi često nemaju perspektivu u BiH. Na Zapadu ljudi sa razlicitim posebnim potrebama stiču zanate, pohađaju škole i čak fakultete. Kod mene na faksu u Becu mi predavao profesor sa bipolarnim poremecajem. Ljudi sa takvom dijagnozom truhnu dole.