Covjek obilazi samo spomen obiljezija stradanja jer je nama samo to i bitno. Bilo gdje da se pojavimo pricamo samo o genocidu i zlocinima koji su pocinjeni na nama. Kao hipnotizirani, bez imalo svjesti ili razumijevanja da ostatak svijeta bas ama bas boli neka stvar za tim sto se desilo nama. Pogotov nakon 30 godina. Da li je to neki PTSD ili smo samo glupi ja ne znam.
Cekaj, pricamo jer imamo negiranje toga, da tebe neko zlostavlja na poslu tuce te svaki dan , ti ne bi pricao. Jos ako taj neko negira, spinuje govori da se sam udaras kako bi se dodvorio okolini kako bi reagovo,
Srami se ovog komentara , suzdrzi se bar zbog majki koje su pokopale svoje najmiljije