U cijelom ovom jadu ostaje jedna cinjenica, tada smo bili mnogo bolji ljudi. Zajednicka muka nas je natjerala da budemo, a danas kada imamo sve na izvolite covjeka u pravom smislu te rijeci tesko mozes naci
e baš tako! kako smo bili složni, apsolutno nije bilo bitno kako se ko zove, a mnogi ne znaju da je tako bilo. i ja bijah dijete od kojih 13 godina kad rat započe, kaže neko nije se bilo moguće igrati na opasnim mjestima. nama je to bila svakodnevnica, kao da smo razmišljali o tome. mi smo osluškivali samo ako čujemo udar da je ispaljena granata..uh super je, ako ga ne čuješ..a šta nas briga tad je gotovo