Moju baku su osamdesetih godina zbrzili u penziju da bi njeno radno mjesto dali nekom drugom. Ona je htjela raditi i tome se uvijek veselila, jer je kao recepcioner dolazila u kontakt i sa domacim i sa stranim gostima. Poslije toga se povukla i nije imala neke zanimacije, pa je tako kasnije i uvenula. Zao mi je, da su joj dopustili da radi skraceno vrijeme i da je u to doma volunterzam kod nas bio razvijeniji i ona bi vjerovatno imala sretniju i ljepsu starost.