Svoju kacigu sam "okacio" na klin onda kada sam vidio da motor vlada sa mnom, a ne ja sa njim, iako mi je bilo tek 28 god. iako sam imao 8 godina iskustva bez ijednog udesa (doduse prefrirao sam duze voznje, posebno ljetovanja bez mnogo voznje po gradu. Motor je strast, a ne mamac za djevojke. U gradu sam koristio taxi u vrijeme kada sam vozio cijelu relaciju Autostrade del Sole u Italiji od Trsta do Barija. Ali kad danas vidim vozaca u japankama, koji odozada je posjeo djevojku kojoj sijevaju tange, oboje naravno bez kacige, samo se ironicno nasmijem. Sve je kod nas iskrivljeno, bez mjerila vrijednosti. Sve se radi bez strasti, osjecanja i bez obaveze postovanja pravila. Bitno je samo biti vidjen i to je ono sto nas cini "kasabom od pola miliona ljudi". Pozdrav svim pravim bikerima!