Mi smo ih postovali. Sjecam se da su i nastavnici i nastavnice dolazili tip top sredjeni na nastavu. Mozda su bili a jesu i oni i mi i gladni a ponekad i zedni ali ponosni prije svega.
Mi smo znali kao na nekom odmoru a bukvalno ne izlazis nigdje nego sjedis u podrumu da dijelimo sve sa nastavnicima. Moj stari i komsija se vracali sa Igmana i donijeli nam par cokolada iz Hrasnice, jeo citav razred a jedna drugarica pitala uciteljicu ima li djece na odmoru i saznala da ma dvoje i rekla nam nemojte puno jesti da ostavimo 2 cokolada da da djeci. Tako je i bilo.
Ja se naježih čitajući neke od komentara. Kad je ponos i princip bio važniji od života.
Prikaži sve komentare (37)