Citam vase komentare i jezim se. Jeste li mozda pomislili na vise od 10,000 nasih koji zive u ovom dijelu SAD-a? Jeste li pomislili kako se mi osjecamo koji smo bili tu i koji OPET prozivljavamo (poslije BiH genocida) ove strahove? Jeste li ikako pomislili na nase majke koje nisu mogle dobiti odmah svoju djecu i kojima su se opet noge presijekle od straha? Mislite li na sestre koje su natekle od placa dok nisu ustanovile da su im braca dobro? Mislite li na nasu zenu koja je setala sa malim sinom u kolicima 2 minute od ovoga? Na desetine nasih koji rade na ovom prostoru? Ako ste takvi "veliki Muslimani" jeste li pomislili kako je nama i kako nas svi sada gledaju pored nasih strahova i bola? Jeste li pomislili na vase sestre Muslimanke koje ne smiju izaci vani sa maramom jer ih je strah? Na kraju krajeva jeste li pomislili na majku Martin Richard-a koji je imao 8 godina I ubijen je, dok se ona bori za svoj zivot i njegova sestra je isto u kriticnom stanju? Nista vi ne mislite izgleda.