Nikada necu razumijeti svoj narod, Bosnjake ili Bosance, jer na popisu koji slijedi nece ostati nista od Bosnjaka, ocigledno... Citam ove komentare i razmisljam o bh. kulturi, o ratu, o borbi za nas jezik, za nasu orijentiranost, nacionalnost. Razmisljam i shvatam da smo mi dezorijentirana gomila , "anacionalna" nacija koju niko ne moze orijentisati. Izetbegovic godinama robijao po Foci, Sarajevu, bio svojoj djeci otac "na sluzbenom putu" i sve to za koga? Za Bosnjaka? Da ga danas spominje "dok vrsi veliku nuzdu" kako pise u jednom od komentara? Gdje je pravda za Izetbegovica? Da ste vidjeli cek od njegove penzije ne biste tako olako grijesili i pricali o "zlatnim kasikama"... Gadi mi se kultura mog naroda, gadi mi se nasa nesposobnost, nezahvalnost, nezainteresovanost da se prizna istina. Muka mi je od toga da strani državnici u svojim memoarima lijepo govore o Izetbegovicu, kao o covjeku koji je postidio Evropu, a njegov narod ga pljuje.Naravno, u Bosni - svi sve znaju -.-