Da je bilo malo pameti u glavama naših predstavnika, naša vlada nebi pokazivala nikakav entuzijazam za mirovni sporazum, nego bih se ugledali na Hrvatsku i iskorijenili fašističku tvorevinu koja je inficirala pola zemlje. Danas nebi bilo luđačke košulje iz Daytona i ljudi, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, nebi morali roviti po kontejnerima za koricu hljeba. Nakon što smo preživjeli golgote iz 1992., 1993. i 1994., oni pristanu na mirovni sporazum u trenutku kada nas je par mjeseci dijelilo od totalnog oslobođenja zemlje od četničke pošasti. To je isto kao da su Saveznici pristali pregovarati sa Nacistima kada su već bili na ulazu u Berlin.