Do 1990-og godišta smo trčali od 10 ujutro do 10 naveče ljeti, iz škole dolazili, bacali torbe i do kasno u noć fudbal, iako sam bio u neku ruku poluprofessionalac, trenirao jesam, veći je trening cijelodnevna igra s drugarima, nego sat vremena na stadionu. Svi mlađi znaju držati telefone u rukama, pušiti nargilu, piti proteine sumnjivog porijekla i puhati se bespotrebno po teretanama. Profesionalni fudbaleri, a nemaju snage ni poluvrijeme odigrati. Jad.