Nikada pameti doci, nikada se osvijestiti. Uvijek se pokusati nasmijati svemu losem, umjesto sjesti pa razmisliti sta radimo svojoj djeci, kad vec sebe ne pazimo. I nemojte mi pricu o neimastini, pogledaj "zgradetine" po brdima, to vise nisu kuce, nego zgrade doslovno. A kad su ih zidali niko razmislio nije kako ce zimi to cudo grijati, ili je cak svjesno zidao i mislio "ma ima smeca, nalozice se vec nesto"?