Ima li još neko osjećaj, dok čita vjesti, promatra ljude oko sebe, sluša političare koji bez obzira što brodovi tonu po svaku cijenu žele ostati za kormilom, djecu koja više ne razgovaraju i oči ne odvajaju od mobitela, prazne priče "prijatelja", slučajni susret sa komšijom, potpuno nerazumijevanje sa ocem i bratom, netoleranciju i mržnju prema svakom drugom i drugačijem, nestrpljenje u gramzivosti, ...i sl., da nam je kraj stvarno nikad bliži.