Umjesto na kockanje i poroke troši sopstvena diskreciona sredstva na zapošljavanje naroda u svrhu smanjenje broja socijalnih slučajeva i to ugodnim, neteškim i simboličnim poslovima sa lijepom platom i okruženjem i još povrh svega dobiju i ugledan status umjesto tereta etikete “socijalni slučaj”. Očigledno Omid Scobie nije nikada bio na rubu egzistencije i margini društva pa da shvati vrijednost postojanja takvih poslova.