Zbog okupacijesa igricama smo u ku*cu svi,bjezimo od realnosti i stari i mladi,tesko se kontrolisat,zapostavljaju se obaveze,hajde i pare sto se potrose ali vrijeme se ne vraca nikad,al kad dodzes u 60u i shvatis da si proveo 20,30 najbolje godine za kompom,pripremi kocku secera i casu vode
Igranju igrica prisvajam razvijanje razmisljanja koje dnevno koristim dok programiram. Ne zelim da zivim u stvarnom svijetu jer su ljudi grozni i neljubazni. Narucim glovo poslije posla i lagano uzivam u igrama. Ne moze mi niko nista aaaaa.
Kakva je razlika izmedju igranja igrica i gledanja filmova npr? Kada imam slobodnog vremena bacim koju Pubga s jaranima, ni jedan segment mog zivota ne stagnira zbog tog, a zabavim se i opustim.