Najgore je kad covjek izda svoje mjesto, zamisli sa kakvim mislima se moraš nositi, kakvu nostalgiju vračaš u mislima svaki dan. Zamišljaš svaku ulicu svoga grada, jer svugdje si stranac, i stao si u vremenu. Jer nisi ni vam, a ni tam. Zamišljaš ljude koji su tu nekad hodali i gdje su. Ne bi poželio nikom takav osjecaj. Kad ne pripadaš nigdje. Onaj dan kad je dosao krisom u Sarajevo, tada se osjecao živim po prvi put nakon dugo godina, jer da nije poželio Sarajeva, ne bi ni došao.