Od svih sorti ljudi ubosni, najspecifičnija je ona što uvijek povlači priču oko Merlinova plagijarizma. Paćenici koji se razumiju u muziku kao Mare u onu stvar, obavezno uz svaki novi koncert, album, pjesmu, ..., potežu listu, porede, pričaju o rifovima, ritmovima, akordima, ... I, skontaš da se oni, jadnici, samo pokušavaju promovirati kroz jadnog Merlina i biti cool barem jedan tren.
Druže plagijat je krađa, a gore od tog što je kićenje tuđim perjem. Bruka je kad te učiteljica u razredu provali da si sastav skinuo s interneta a ne da si 20 pjesama potpisao da su tvoje i cijeloj regiji to tako predstavio. Samo omađijan fanatik može cijenit takvu ličnost. A što se mene tiče pjesme su mu puno bolje bile dok je plagirao, znao ješta plagira.
Buraz, lik je plagirao sve što je valjalo '80-ih godina, a NIJE dobio odobrenje od autora originalnih pjesama. Najveći apsurd je to što je on bio predsjednik AMUS-a čiji je cilj zaštita autorskih prava od takvih stvari poput plagijarizma. Čak i da se iz neke pjesme posudi nekoliko taktova, moraš imati saglasnost autora. Takve su recimo sve turbo-folk pjesme, obrada grčkih ili bugarskih pjesama, a obradi ih npr. Aca Lukas, Pejović itd.. Ni Merlin nije ništa bolji bio.