Ikre narode,učite, ne budite izgubljene duše. Ne postoji naša religija najbolja,naša zemlja najbolja,naša teritorija najbolja,naša pravda najbolja.Mi smo samo djelić,parčence božijeg univerzuma.Sve što je naše će biti i proći i teritorija i mi sami se vratiti u onih dvadesetak hemijskih elemenata od kojih nas je Allah i stvorio
Uvijek mi je bilo normalnije razmišljati da je cijela planeta moja i svi narodi na njoj da su moji ali ljudska pohlepa neće to nikad dozvoliti, a ljudi će se otimati oko komada mesa kraj cijelog vola zbog bogataša a ne sebe.
Dali je do bogatih koji čine možda oko 1% ljudske populacije i od kojih je većina filantrofa koji predpostsavljam djele svoje bogatstvo ili je upravo do 99% siromašnih napaćenih duša željnih materijalizma koji se danas više nego ikad promoviše po društvenim mrežama.
Očistimo svoje duše,krenimo prvo od sebe samoga, ne tražimo uvjek krivca u drugome
Bio jednom jedan siromah koji je preživljavao proseći po ulicama,i jednog dana naiđe car u zlatnim kočijama sa svojim slugama i čuvarima.Prosijak se približi carskoj kočiji i zamoli cara da mu da neku pomoć, na to ga car upita: A šta ćeš ti meni dati.Prosijak razmisli i izvadi jedno zrno riže iz džaka u kom je naprosijo nakoliko kila riže.
Car mu reče:Neka te Bog nagradi',i udalji se sa čuvarima
Prosjak ostade u nevjerici i pomisli sve najgore o caru.
Dođe kući skuha sebi rižu i umalo polomi zube na jednom zlatnom zrnu riže. Stara kineska priča