Kad presudom ohrabriš djelo a ne kazniš nit preveniraš...i u dubokoj nemoći mogu samo da poželim isto onoj ili onom ko je sjedeći i pišući presudu mislio ili mislila da radi ispravnu stvar...ustvari želim joj od srca istu sudbinu i njenom ili njegovom djetetu...a za ovu hrabru djevojku opet ćemo na ulicu...