Moj otac je rijetko koga postovao “iz cista mira”, ali bi mu oci zasjale i smijao se ko malo dinete kada bi spomenuo Emerika. Negdje pred Olimpijadu su imali sastanke za organizaciju i Emerik bi skupio sve “guzonje” iz grada i sviju je zvao “mali”- “Ti mali imas to da zavrsis do sutra.” I svi bi zavrsili, jer to je bio Emerik…