I opet mi duša sve o tebi sanja i kida se srce i za tobom gine nevjera tvoja daleko se sklanja kao tavni oblak što sa neba mine i opet si meni čista sjajna vedra iz prizraka tvoga balženstva me griju pa bih opet tebi panuo na njedra i gled'o ti oči što se slatko smiju. tako vita jela koju munja zgodi još u nebo gleda i života čeka ne misli nebo oblaake da vodi iz njih nova zarmjet će jeka... po sjećanju nije copy/paste... vječni Aleksa.