Tacno je to da su 'brate' napustile grad jos kad je cisterna pukla kod Sjevernog. Ostali smo mi koji nismo imali ni novca ni mogucnosti da idemo van grada ili koji smo bili toliko 'ludi' da volimo ovaj grad I nasu domovinu. Nazalost, neke stvari nasim Mostarcima nikad nisu niti ce biti jasne u vezi Skutora, koliko je prezira I zla dolazilo I jos dolazi zapadno od Bulevara. Samo se sjetite jutra 5-tog Maja '93. Kako je moguce da cijeli moj komsiluk (Semovac) bude bez ijednog skutora to jutro. Dva dana prije toga svi su svoju djecu 'poslali' kod rodbine. I poslije 'obrade' na Masinstvu (koja ironija jer sam studirao Masinstvo) od strane HVO vojne policije, zatvora na Heliodromu, kopanja rovova iza stare gimnazije, itd. ja jos imam snage da volim ovaj GRAD. Nazalost, mnogi koji su ga voljeli su zaboravili da su se ovdje rodili, proveli najljepse dane svog zivota, I dan-danas rade da bude sto gore u njemu. Neka je rahmet I pokoj cistim dusama koju se pale za ovaj grad. Vas Snajperista.