Maksimalno postujem ljude koje su izgubili bliznje u ratu, al mi je pun k*rac ovih nekih olaksica za te porodice. Znam ih 20 slucajeva brat bratu, nose se markirane stvari, razbacuje se sa parama itd. Primaju nesto od drzave, a pola ih ima "primanja" od rodbine iz dijaspore. Treba dat onom ko fakat nema. Po dvije sehidske penzije neki primaju, dok neko nema ni socijalnu pomoc. Popolovi brate, budi covjek pa pomozi gorim od sebe. Dosta ti jedna. Nemamo ni mi ostali vise vjeruj.
Slazem se u dosta tacaka, vecina tih porodica treba pomoc, ali postoje i one koje malo to zloupotrebljavaju. Djeca tih porodica imaju prednost pri upisu, zaposljavanju, administrativnim stvarima... dok recimo djeca koja su ostala bez jednog roditelja i koja su mozda u tezoj situaciji jer ne primaju neku vrstu naknade (penzije), nemaju nikakvih prava... Sta cemo onda sa njima... Ja sam licno povezan sa jednom takvom osobom i znam vrlo dobro sta govorim...
Upravo, šta je sa djecom čiji roditelji nisu mogli priuštiti da plate školovanje. Ona su se sama snalazila. Trebao bi se i uvesti neko pravilo da se nakon što se ista godina obnovi dva ili više puta prelazi u samofinansirajuće, pa ne bi bilo bash ovoliko vječnih studenata pa bi se i ljudi više trudili i učili.