Ono kad ostariš i smrt se priblizi.. pa vidiš da te pojede vreme i povijest... da čim umreš i podjeli se imetak za kojeg si cio život rintao, I ostao željan i porodice i dijeteta i roditelja... I sad kao ubjedis sebe i neke nebuloze postaju tako stvarne. Pokušavajući živjeti na tuđoj slavi.. ako ništa... zavarati se ovo jos malo.. vremena, da je Nece nikad "stati"