Evo nekoliko historijskih cinjenica objasnjenih od strane raznih historijskih izvora. 1. KNJIGA: THE ILLIRIANS (John Wilkes) Na stranicama ove knige od 184 do 207 stranice John Wilkes iznosi historijske činjenice da su još od Bronzanog doba do stvaranja I pada Rimskog carstva na području Republike Bosne I Herecgovine živejla Ilirska plemena: Japodi, Daorsi, Dalmatei, Pannonians, Ardiaei I td. 2. NAČERTANIJE: Program spoljašne i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. Godine -Citat: “U političeskom obziru imalo bi ovo sredstvo ne manju važnost, jerbo će se nov agent srbski nalaziti medu žiteljstvom srbskim i ova prilika prinela bi jače upliv Srbije na sjeverne Arbaneze i na Crnu Goru, a ovo su upravo oni narodi koji imadu ključeve od vrata Bosne i Hercegovine i od samoga mora Adrijatičeskog. Postavljanje ove agencije srbske i utemeljenje njeno onamo mi smo uvereni kao političeski postupak Srbije smatran bi bio od neobične važnosti medu onim narodima i tešnji sojuz ovi žitelja sa Srbijom postigao bi se vrlo lako. Francuska i Engleska ne samo što se ne bi tome protivile, nego bi to još potpomagale, a Porta takođe ne bi protivna bila, jer s time bi njeno jedno pristanište na novo procvetalo. Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri. Pored gore spomenutog štampanja knjiga ne bi li dobro i sovjetno bilo da se jedan od ovih bosanskih fratera pri beogradskom liceumu kao profesor latinskog jezika i još kakve nauke postavi. Ovaj profesor morao bi služiti kao posredstvenik između Srbije i katolika u Bosni, jer s tim bi mi prvi poveritelan korak učinili i s tim dali bi na dokazateljstvo tolerancije. Zar ne bi mogao ovaj isti frater ustanoviti ovde jednu katoličesku kapelu za ovde živeće katolike, s čime bi se izbeglo podizanje jedne kapele pod uplivom austriskim koje će ranije ili docnije sledovati morati. Ovu kapelu mogli bi staviti pod pokroviteljstvo ovde stanujućeg konzula francuskog. Ovo bi dalo povoda i priliku francuskom praviteljstvu da se u toj stvari živo zauzme i s tim bi se Srbija oslobodila opasnosti od jedne katoličeske crkve, koja bi pod uplivom Austrije u Beogradu bila. Karađorđe je bio vojeni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odjele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sledujući predlog novim dovodima podkrepljujemo. Neka Srbija i u Crnoj Gori primier Rusije sleduje i neka dade vladiki pravilnu svakogodišnju podporu u novcu. - Srbija će na ovaj način za malu cjenu imati prijateljstvo zemlje, koja najmanje 10.000 brdnih vojnika postaviti može.” –kraj citata. 3. KNJIGA: POVIJEST BOSNE ( NOEL MALCOLM ) -Citat: “Vecina naucnika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s iranskom vladajucom kastom, ili da su prvobitno bili iranska plemena koja su stekla slavenske podanike.24 Negdje na pocetku sedmog stoljeca oba su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj Evropi: "Bijelu Hrvatsku", koja je obuhvacala dio danasnje juzne Poljske, i "Bijelu Srbiju", u danasnjoj Ceskoj. Odatle su se i jedni i drugi doselili na zapad Balkana.-kraj Citata -Citat: “ SRBI I VLASI. Dosad nije ovdje bilo mnogo rijeci o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Razlog je tome jednostavan - Pravoslavna crkva jedva da je bila prisutna na teritoriju same Bosne prije dolaska Turaka, samo je u Hercegovini igrala vazniju ulogu. U svojoj ranoj srednjovjekovnoj historije Hercegovina (Hum) bijase dio kulturnog i politickog svijeta srpskih zupa i knezevina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raskom (jugozapadna Srbija). Veci dio hercegovackog plemstva bio je u 14. i 15. stoljecu pravoslavne vjere, a vjerojatno je tako bilo i sa samim stanovnistvom.' U stoljecu katolicke intenzivne djelatnosti prije dolaska Turaka, Katolicka je crkva i u Hercegovini postigla znacajne uspjehe u radu osnovavsi ondje cetiri franjevacka samostana, ali je u 16. i 17. stoljecu doslo do velikog nazadovanja, pogotovo u istocnoj Hercegovini. Godine 1624. bilo je jos 14 katolickih zupnih crkava u istocnoj Hercegovini, a nakon petnaestak godina ostalo ih je jos svega 11, od kojih su cetiri navodno bile u rusevnom stanju. Neki katolicki izvjestaji iz pedesetih godina 15. stoljeca govore o izravnom nadmetanju dviju crkava za duse - o prodorima franjevaca u Hercegovinu i o pokusajima obje strane da privuku bivse pripadnike Crkve bosanske.” –kraj citata. Kao što možete vidjeti, prema ovim relavantnim historijskim izvorima, može se zaključiti slijedeće: Današnji žitelji Republike Bosne I Hercegovine, po svojoj etnogenezi, historiji I kulturi potiču od Ilirskih plemena: Daorsa, Japoda, Panona, Dalmatea, Ardiea i td, i odredjenog procenta Slavena koji su naselili Balkan u prvom talasu, prije dolaska Srba I Hrvata na Balkan (6. vijek ). Oni su, nakon formiranja prve Bosanske kraljevine (12. vijek) dali ime sebi i svojoj državi po rijeci Bosni. Radi se o autohtonom evropskom narodu koji živi tu još od Bronzanog doba a vjerovatno i od ranije. Srbi I Hrvati stižu na Balkan, na područje Raške i srednje Hrvatske u 7.vijeku sa područja Azije. Radi se azijskim plemenima, koja su donjela na Balkan elemente azijske kulture I tradicije. U predosmanskom period na području današnje Bosne I Hercegovine nije bilo ni Srba ni Hrvata (osim u malim zanemarljvim procentima, trgovci, migranti i td.), već se njihova asimilacija u srbijanski i hrvatski subjekat odvijala od 19 vijeka do danas putem državnih agenata iz Srbije I Hrvatske (Vaso Pelagić, Stjepan Radić) i putem SPC i Katoličke crkve. Nažalost danas se ta asimilicaija i dalje provodi putem plačenika velikosrpske I veliko hravtske politike, organizovane u okviru vladajuće šestorke stranaka, njihovih režimskih medija I institucija. Te stranke, kojima upravljaju centri asimilacije i agresije na Bosnu I Hercegovinu iz Beograda I Zagreba, se održavaju na vlasti putem pljačke budžeta, odakle finasiraju svoju izbornu kampanju (eklantan primjer organizovanog kriminala, nigdje viđen u svijetu do sada). Mi kao gradjanska inicijativa, koja okuplja skoro 300.000 naših građana, želimo da skrenemo pažnju da svakom genocide predhodi priprema, koja se sastoji u: -negiranju identita, kulture, jezika buduće žrtve. -ismijavanje subjekta budućeg genocide (Mujo I Suljo) -falsifikovanje historije budućeg subjekta genocida -pokušaj moralnog opravdanja genocide kroz razne fobične fantazije, jezik mržnje i izmišljene priče, što se može vidjeti u književnosti Njegoša, Ive Andrića, Meše Selimovića I td. Naše vrijeme gradjanskog civilnog društva, gradajanske demokratije, prava, pravne države i ekonmskog prosperiteta dolazi a vrijeme mračnjaštva proizvedeno agresijom, veleizdajom, i kontinuiranim genocidom, kulturocidom i bosnocidom prolazi.