Ovaj "ministar bez portfelja", o cijem statusu mozemo samo da nagadjamo, postaje, to je izvjesno, sinonim za nedovrsenog bosanskog politicara koji stremi tranziciji. Neprimjereno je komentirati neciji izgled, osim ako taj neko u svojstvu ministra obrazovanja u glavnom gradu jedne drzave ne izgleda kao pubertetlija koji je Woodstock zamjenio Velesicima. Mlade naziva "klincima" jer njegove "mendjuhe" pamte i neka razuzdanija vremena. Za govornicom Skupstine stoji u "kokucu" stavu, i on je nesumnjivo idol uciteljicama koje se truju masnom hranom i balasevicevim otrcanim pjesmuljcima. Pred kamerama je u ovoj "polubocnoj pozi"; njegov prozaicni osmjeh porucuje: ja sam junak iz Pavlove ulice. Ukratko, jedan nacrtani junak naseg doba, smijesan i prolazan kao i sve izmedju Skenderije i Slatkog "ugla". Ali onda se sjetim da je ministar, i tu prestaje smijeh i ova ironija.
Prelazak iz literarnih užitaka u stvarnost današnje Bosne je frustrirajući. Ovaj ministar za razliku od ostalih to hrabro radi i ne posustaje. A to se tebi ne sviđa njegov oamijeh ili stav njega baš i nije briga. Onjemu će se pričati jeliuspio naposlu ili je fulio na tom poslu.