Jedinstvo u odbrani Republike Srpske, oko toga se sve partije kod nas okupljaju. A od čega je to brane domaći političari i koja im je nagrada za to? Kažu, brane od Sarajeva. Dobro. Kad odem u Sarajevo pa vidim te naše napadače, ono svijet k`o i ovdje kod nas. Galami ponekad na Republiku Srpsku, k`o što i mi galamimo na Sarajevo. Ali, sve manje. A sve više ni ja ovdje ni on tamo nemamo volje da to radimo. Šta ćeš više galamiti oko toga. Vidim ga, ili nema pos`o ili ima neki k`o da ga nema, taman kao i ja. Šta vidjeti u očima čovjeka koji ne može dijete poslati na tri dana ekskurzije? Nema tu dalje, čovjeku siromaštvo najefikasnije ubija dostojanstvo. Jadni, bijedni i uniženi, i on i ja. Takvi kakvi jesmo nismo mi prijetnja jedan drugom. Ni potencijalna. Prijetnja smo sami sebi. Bože me sačuvaj, ljudi svaki dan u očajanju dižu ruke na sebe. Ne može se to više trpiti, nemaš nijednog ugla da se u njega sakriješ i drhtiš k`o pašče. Vlast je sve uzela i uperila u tebe lampu, te si bijedan samom sebi i stidiš se samog sebe. Dakle, naši političari su nas dotle odbranili. Što ne kažu šta to tačno brane? Najveću nezaposlenost u Evropi? Najniži standard? Najveću apatiju kod mladih? Najveću administraciju? Najmanje penzije? Šta branite bolan ljudi? Koja platforma, šta? Od koga? Od onog drugog jadnika tamo? Nemojte od njega, gre`ota je. Njemu ako ne možete pomoći nemojte lajati na njega, ima on svoje političare da ga vrijeđaju. Od rata naovamo sve je gore običnom čovjeku. Ja ne znam kakav Ajnštajn moraš biti da to shvatiš. Šta poslije toga ima da se pametuje? Uništili ste nas vi, niko drugi. Vi, naše bitange političari. Prestanite da nas branite, gotovi smo. Prestanite da nas branite, umilostite se, dajte nam makar simboličnu šansu. I svi ste ista bagra, ne zna se koji je gori. Samo vas pare interesuju, pare i fotelje. Skloniš jednog krkana, dođe drugi. Od kojeg ste to zlog oca i gore matere, ko vas pravi takve? Ja kako vidim, imamo dva jedinstva Republike Srpske i dvije platforme. Jedna je ta vaša, i za nju svako od vas inkasira mjesečno par hiljada evra. Druga je ovog običnog svijeta. Vidimo se kad idemo u banku da plaćamo račune, vidiš nam na čelu platformu, njen sadržaj, suštinu i muku kao najbolji paraf koji je opisuje. Jedinstveni smo u muci da jedinstveniji ne možemo biti. Jedinstveni u paklu koji nam vi napraviste. Paklu iz kojeg više i ne možemo naslutiti izlaz, kad se pogledamo vidiš nam na licu da niko ne zna kako uopšte može nešto da se promjeni u ovoj šugavoj državi, kako išta pozitivno može da se desi.