Pretpostavljam da bi htjeli doći lokalni gimnazijalci, a i drugi žitelji Vrbaske ljepotice kojih god nacionalnih identiteta da prisustvuju povratku smrskanog dijela njihove stvarnosti – njihove Banjaluke i djelića vlastitih sjećanja na život u mlađim godinama kako svoj tako i svojih tada dragih osoba. Osim ako ih jutros ne preplaši ova prije mene pridošla aparthejdska ekipa što uskliktava Klix promovirajući strah.