Skoro sam bio u Višegradu s prijateljima, malo stali na ćupriji (sjedili tačnije, u onom središnjem dijelu). Priđe nam neki dedica i pozdravi se s nama. Bio je u pripitom stanju. Kaže on nama "...vi ste naša budućnost, naša omladina..." (aludirajući na to da smo Srbi) Reko', dedo, kakav je život, inače??? "Teško sine, živim u kolektivnom centru, a prije sam živio u Sarajevu na Marijin Dvoru, radio u Željeznicama, sve sam imao, sada nemam ništa, al' sam sretniji sada. Ne živim više s balijama i dobro je opet" Aha reko', fino... Pa zašto se ne bi vratio u Sarajevo? "U Sarajevo? S balijama? Nikad' u životu!, Evo ih i ovdje se vraćaju, majku im balijsku, ne mogu ih gledati..." Dedica se baš raspričao i ko zna šta bismo još sve čuli da nije bilo jednog njegovog pajdaša koji je bio trijezan i posumnjao je na nas da smo možda neSrbi (vidjelo se to po pogledu). A ovaj dedica, nije baš tako ni star, po retorici se može naslutiti da je u ratu svašta radio. E to ti je Višegrad danas.