80 do 100 sati sedmicno, pa ovi stvarno nisu normalni. 60 max, karijera, aplauz, dva metra bez geometra i toplotna smrt svemira... nista ne ostaje, uzivajte i osjecajte svaki trenutak, ne radite da bi nekome drugom bilo ljepse. Utrka stakora nema ciljne linije. Udahni, izdahni. Pomilki ljubimca, slusaj kapi kise kako padaju, miris kise nakon toplog dana, meditacija, hobby, itd itd
Toliko lijepog ovaj zivot nudi, iskoristite ovu nevjerovatnu lutriju, simfoniju stringa-kvanata-atoma, univerzum posmatra sebe, strukture unutar koje smo mi stvorili su toliko nebitni naspram onoga sto se svake sekunde prostire nad nama u zvijezdama... Ah taj zivot
govorim generalno. krediti, cijene kvadrata i svega ostalog. kapitalisticko izrabljivanje koje divlja. cilj je sto vise radnika iskorisiti za sto manje para i bice sve gore. tako da nema prostora za tvoju teoriju gledanja sunca i citanja poezije
Evo ja ne zaradjujem mnogo, ali kredit ne bih uzeo taman da mi za lijeka treba, zivim u periferiji tako da je "cijena kvadrata" smijesna (ne zivimo svi u gradu). Sve ostalo umjereno i sa slascu, priustiti sebi neku lijepu stvar kad se moze. Umjereno zivjeti, bez pritiska i nagona, od svog rada i od prirode uzeti koliko se da. Upao si u tesku situaciju, nadam se da ces se izvuci, ali ja se na taj sistem ne pretplacujem vise. I ne citam poeziju, pisem od srca. Sretno!