vjecito pitanje...bosanci ili bosnjaci???
ako budu bosanci onda se mogu boriti za citavu bih,ali gube sandzak,dijo cg i kosova odnosno zetru
ako budu bosnjaci onda gube cjelovitu bosnu ali se mogu boriti za zetru
.....sekspir nije znao rijesiti ovu dilemu :))))
@prokleta avlija
Svaki građanin BiH ima pravo na opredjeljenje, koje mu zagarantovano Ustavom BiH.
Moje lično opredjeljenje je sljedeće:
Bosanac - nacionalna pripadnost
Bošnjak - etnička pripadnost
Musliman - vjerska pripadnost
Šta ti nije jasno "avlijo" (sigurno ne znaš ni značenje termina avlija, ali odlično govoriš turcizme!)!?
P.S. Žali Bože tvoga nick-a, koje sve pojave prisvajaju nazive djela Ive Andrića!?
Uostalom, šta ti znaš o Ivi Andriću!?
Deklarirajte se svi skupa kao Neodlučni i problem riješen(:
Šalu na stranu. Znaš i sam kakva je praksa na Haškom tribunalu. Treba ispitati sve svjedoke( a ovdje ih ima brdo) , ispitivanja pojedinih svjedoka traju danima, proći sve moguće pravne procedure..
Evo suđenje Šešelju traje već više od desetljeća.
A isto tako imaj na umu da su zaposlenici tribunala jako dobro plaćeni.
Neki su karijere izgradili samo na tome.
I isti su prema svima. Za njih smo svi obična balkanska gamad.
@prokleta avlija
Trebao bi da znaš jednu bitnu stvar, a to je da prije XVIII stoljeća u Bosni nisu živjeli Srbi, oni tek nastaju prvim modernim popisom 1862 god. kada Hrvatska šalje u Bosnu Klementa Božića a Srbija Teofila Petranovića sa namjerom da Bošnjačke katolike i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, što im je i uspjelo. Sa ovim činom nije samo izdana domovina od ova dva naroda, nego su se javila kontinuirana nastojanja, da se Bosna podijeli između dva susjeda, a njen najmnogobrojniji narod stavi pred izbor nestanka ili pripajanja Srbima i Hrvatima.
Tako da ti, kao izdajnik vjekovne zemlje Bosne nisi meritoran, da govoriš o državnosti i državotvornosti!
Nego, ne odgovori ti meni, šta ti znaš o Ivi Andriću, čiji je on pisac!?
Turčine , u krivu si.
Ali u potpunosti u krivu. 1862. je Bosna još uvijek bila pod Turskom okupacijom, kao i Srbija.
Ti meni hoćeš reći da su se Hrvati i Srbi deklarirali kao Hrvati i Srbi još dok je Osmanlijska Turska vodila glavnu riječ?
Da je tamo bila Hrvatska ili Srpska vlast, onda bi možda i bio u pravu, ali uvjeravati pismenog čovjeka kao što sam ja da su ljudi samo najedaput postali pripadnici naroda koji su se stoljećima borili protiv Turaka i čiju su djecu Turci odvodili u janjičare(danak u krvi) je u najmanju ruku apsurdno.
Logika ti nije dobra.
@turcine necu ni da citam tvoj upis..bojim se za svoje mentalno zdravlje :)))))...posto vidim da si ti vec ostao bez njega :)))))
a ivo...cisti srbin od karijere...kud ces veci srbin nego sluziti kralja :))))
@Kong_Of_Gondor
Nedorečen si, i brzoplet.
Još jednom pročitaj moj komentar, u njemu se referiram u okvirima administrativnih granica Bosanskog ejaleta do 1865. godine (popis stanovništva izvršen 1862. godine).
Ti kao "pismen čovjek", trebao bi na argumentaciju odgovarati argumentima, a ne pukim samouvjeravanjem, da izrečeno nije tačno, samo zato što si suprotnog ubjeđenja.
Molim te, prosvijetli me, podastri mi argumente, koji će derogirati moj stav.
Unaprijed zahvaljujem,
@prokleta avlija
Uredu je, razumijem te, nemaš argumenata.
Sada ću te nešto naučiti, inače znanje se plaća, ali u tvom slučaju napravit ću izuzetak, zato pazi dobro:
Jadan li si ti čovječuljak, kada sebi daješ za pravo korištenja prisvojnog pridjeva srpski i u najbanalnijim situacijama (dobro znamo za konstataciju tipa, "srpski konj, pase na srpskoj livadi, srpsku travu!?")!
Ivo Andrić se jeste izjašnjavao kao Srbin, ali je prije svega u duši bio Bosanac, kako reče jedne prilike:"Čovjek je uvijek dužan svom zavičaju. Zavičaj je onaj koji nas formira.", ali ti ne možeš razumjeti značaj i vrijednost ove konstatacije.
Ukoliko je po tebi, Ivo Andrić predstavnik "srpske baštine", kako onda tumačiš činjenicu, da je Ivo Andrić SR BiH, poklonio kompletan iznos Nobelove nagrade u cilju unapređenja narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine, a ne na području SR Srbije!?
Ivo Andrić je gromada BiH književnosti, ali ti to ne možeš (čitaj ne želiš) razumjeti..
Turski povjesničar i pjesnik Tarihi Aali (1542.-1599) u svojoj knjizi "Kunhulahbar" piše:
"Što se tiče plemena Hrvata, koje se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni - njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tome hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njegove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi....
Preveo Safvet-beg Bašagić, hrvatski narodni preporoditelj.
Aha ,aha , šta ćeš sad(:
@turcine....ahihihihhihiii...mamu ti pa ti nisi normalan :))))oces da umrem od smijeha :).....ja tebi kako se izjasnjavao a ti mani kako se osjecao "u dusi" e pa jebga ja mu se u dusu ne razumijem....on je sluzio kralju jarane i to u barlinu a znas li tko se tad slao u berlin?...samo ljudi od najveceg povjerena i inteligencije
@King_Of_Gondor
Loš pokušaj, obrati pažnju na dio, koji si slučajno/namjerno izostavio:
"Povjestnik Aali i putopisac Evlija Čelebija: Osmanskoturski povjestnik Aali (1542.-1599.), rodom iz Galipolja, trideset je godina živio u Bosni na dvoru bosanskih valija (namjestnika). On je prvi u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima. U svomu djelu Tarihi Aali on piše (prijevod dr. Safvet-bega Bašagića): "Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni...",
Pazi dobro:"On je prvi u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima", nazvao Hrvatima!?
Sada pazi dalje:
"U periodu od XI do XV stoljeća su se mjenjali mnogi bosanski banovi i kraljevi, sve do jednog bili lojalni svojoj domovini i religiji, iako je Vatikan godinama slao svoje nuncije da Bosnu pokatoliči po svaku cijenu. Međutim narod je ostao vjeran svojoj bosanskoj crkvi sve do pada Jajca i Bosne 1463 god.pod Otomansku Imperiju kada se masovno prima Islam.
..nastavak...
..nastavak...
"Početak turske vladavine nad Bosnom je donio i konačno nacionalno ime Bošnjaci koji su bili:
Bošnjaci katolici-krsćani,
Bošnjaci muslimani
Bošnjaci pravoslavci-rišćani.
Bošnjaci su se ovim nazivom distancirali od Turaka Osmanlija za sva vremena, sto najbolje pokazuje dijalog Turskog Begler Bega i Husein Kapetana Gradaščevića u carigradskoj tamnici noč prije nego su Turci presudili čuvenom Bošnjačkom kapetanu.".
@prokleta avlija
Šta drugo da ti kažem, mamu ti sam sebi.
Valjda će konačno shvatiti, kakvo je kopile donijela na svijet, samo da troši vazduh normalnim ljudima..
@prokleta avlija
Još nešto, nikada nisam mogao razumjeti, otkud tolika doza animoziteta Turskih pravoslavaca (tzv.Srba) prema pripadnicima Turskog naroda.
Pogledaj u tabeli, koliko imate turskih gena, odnosno gena čiji je domicil Afrika E-M78, tačnije 20,35%!
Istraživanje pod nazivom "mapiranje gena" je vršio renomirani Igenea Institut.
http://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_E-V68
Nije malo 489. godina Turskom vlašću! Samo se ti i dalje laži da si Srbin, a ustvari si Srbin s izmjenjenim genetskim kodom, odnosno Turski pravoslavac!
Narod se nazivao kako se nazivao. Ja to ne sporim. Čitao sam mnoge povelje bosanskih vladara (bili oni banovi ili kraljev). I uglavnom svoj narod nazivaju Bošnjanima. Ali stvar je u tome što su se njihove granice mijenjale. Ali prvo : da ti odgovorim na ovo što pričaš za crkvu Bosansku koja se održala do pada Bosne............
@turcine...nemoj lagati da mrzim bilo koga ili da imam animozitet prema bilo kom narodu to od mene neces procitati....samo volim handriti ljude odredjenih moralnih karakteristika....a na razlicitosti u svojim genima sam veoma ponosan i kamo srece da je dao bog da ih ima vise :)))))
PISMO KRALJA STJEPANA TOMASEVICA PAPI IZ 1461 GODINE
I moja ce propast povuci za sobom i mnoge druge.
Dojde glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed namjerava dojduceg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili Turachkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoc, sto molim i tebe,
svepochtenog, uzmoznog i presvijetlog gospodina i oca.
Ja ne istem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoc nece uzmanjkati.
Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati nece biti sami i da ce im mnogi ini pomioci - hrabrije ce u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska nece bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.
Prilazi u moju zemlju su veoma teski, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo.
@King_Of_Gondor
Citat pisma Kralja Stjepana Tomaševića stoji, to je fakt, kojim Kralj Bosne traži pomoć Vatikana od najezde Turaka, međutim njime ne dokazuješ prisustvo Hrvata na teritoriji srednjevjekovne Nosanske države.
Pazi molim te:
O Crkvi Bosanskoj
"Prvu vijest o postojanju heretičke crkve u Bosni poslao je 1199. godine zetski knez Vukan, stariji s in srpskog vladara Stefana Nemanje , koji je obavijestio papu Inoćentija III da se ”… u zemlji Bosni razvija hereza ne malih razmjera i to u tolikoj mjeri da je i sam ban Kulin, pošto je sa svojom ženom i svojom sestrom… i sa više svojih srodnika bio za veden, preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana”. U tom pismu se još obrazlaže opasnost od heretika i njihovog učenja koje se toliko raširilo u Bosni, da je predstavljalo ozbiljnu opasnost po interese rimske katoličke crkve. Rimski papa Inoćentije III, energični predvodnik borbe protiv heretičkog učenja i osnivač Inkvizicije, odmah reagira pismom svom vazalu, ugarskom kralju Emeriku, tražeći od njega vojnu intervenciju u Bosni – to je početak duge političke suradnje rimske crkve i Ugarskog kraljevs tva, suradnje između križa i mača, i duhovno –političkog potčinjavanja Bosne papskoj hegemoniji.
Opasnost od krstaškog rata ban Kulin (1180-1204) je pokušao izbjeći pismom papi u kojem se pravdao nepoznavanjem opasnosti od njihovog učenja i pozivom papi da pošalje svog emisara koji će provjeriti njegove navode. Papin izaslanik Ivan de Casamaris stiže početkom aprila 1203. godine u Bosnu i sa starješinama ”krstjana” je održao sastanak, u prisustvu bana, na Bilinom polju kod Zenice – revizijom je utvrđeno da je učenje bosanskih krstjana u bitnim odrednicama suprotno učenju katoličke crkve i Casamaris je zatražio i dobio potpisanu izjavu bosanskih dualističkih starješina i ban a Kulina o odricanju od heretičkog učenja – to je poznati Akt abjuracije od 8.aprila 1203. godine, potpisan uz svjedoka, dubrovačkog arhiđakona Marina. Pošto je postigao svoj cilj, papski legat je otišao u Ugarsku vodeći sobom Kulinovog sina i dvojicu heretičkih učitelja, Ljubina i Bragetu, koji su pred ugarskim kraljem, kaločkim nadbiskupom i ugarskim velikašima ponovili zakletvu da će se pridržavati datih obaveza.
..nastavak..
@King_Of_Gondor
..nastavak...
"Međutim, Kulinov akt abjuracije nije bio ništa drugo nego diplomatski i taktički potez – tipična manihejska taktika prilagođavanja datoj političkoj situaciji. To je vrijeme kad rimska kurija pod papom Inoćentijem III vodi poznati IV krstaški rat evropskih križa ra uperen, naoko, protiv muslimana u Svetoj zemlji ali, zapravo, sa ciljem uspostavljanja pune dominacije rimske katoličke crkve u svijetu: tad su križarske horde izvršile npr. pokolj Jevreja u Češkoj, srušili Bizantsko carstvo 1204. godine i osnovali Latinsko carstvo, a u Carigradu je ustoličen latinski patrijarh (umjesto pravoslavnog) sa ciljem potčinjavanja pravoslavne crkve rimskoj kuriji . To je, dakle, vrijeme apsolutne nadmoći katoličke crkve i u takvim prilikama bosanski dualisti privremeno prikrivaju svoje učenje i lako otklanjaju opasnost po sebe, ali i po državu.
Za dvije decenije rimska kurija ponovo je organizovala krstaški pohod protiv Bosne i njenih heretika, a taj zadatak dobiva nadbiskup u Kaloči kome je bosanska biskupija bila tad potčinjena u pitanjima vjere. Ali, taj pohod nije bio sproveden zbog unutrašnjih problema Ugarske, što je omogućilo daljnje jačanje heretičke crkve u zemlji. Godine 1232. za bosanskog bana dolazi Matej Ninoslav , koji je i poticao iz heretičke porodice i tad heretička crkva postaje dominantna crkva u Bosni, Usori i Soli . Nato rimska kurija oštro reaguje: u Bosnu stiže papski emisar Jakov Pekorari i smjenjuje bosanskog katoličkog biskupa i tad se (1233. godine) za biskupa postavlja energični dominikanac Johanes Vildeshauzen, Nijemac , a bosanska biskupija je izuzeta iz jurisdikcije dubrovačke nadbiskupije i direktno potčinjena Rimu. Činjenica je da se Dubrovčani nisu htjeli miješati u vjerska pitanja u Bosni, strogo vodeći računa o svojim trgovačkim interesima a pitanje crkve su stavljali u drugi plan.
Godina 1233. je bila vrlo važna jer od tada rimska kurija postavlja strance na položaj bosanskih biskupa, dominikanci uz pomoć inkvizicije počinju progon pripadnika Crkve bosanske po Bosni a Ugarska je od rimskog pape dobila ovlaštenje da štiti katoličke pozicije. Ugarski kraljevi otada nastoje, pod maskom borbe protiv Crkve bosanske, nametnuti vlast u Bosni i Humu. No, bosanski i humski velikaši , kao i bosanski vladari, pružaju vrlo čvrst otpor i brane svoje feudalne posjede i zemlju, a u toj borbi bosanski velikaši dobivaju vrlo jakog duhovnog saveznika u bosanskoj crkvi. To je sinteza različitih društvenih slojeva s potpuno istim ciljem: očuvanjem svojih teritorija i ljudi pred vanjskom opasnošću – pitanje odbrane Bosanske crkve bilo je pitanje odbrane države. Stoga će Crkva bosanska sve do propasti bosanske države biti potpuno pod zaštitom bosanskih feudalnih velikaša, a također i gotovo svih bosanskih vladara.
U vremenu između 1235. i 1237.godine Ugarska je, pod hercegom Kolomanom, izvršila krstaški pohod na Bosnu i pri tom zauzela i područje Humske zemlje. Ali, i pored ratnih pustošenja, taj pohod nije dao efekta; suprotno tome, položaj katoličkih biskupa u Bosni je bio stalno u opasnosti, iako im je ugarska vlast stalno davala sve veće zemljišne posjede u području Slavonije, Usore, Huma i Bosne . Aktivni i pasivni otpor bosanskog stanovništva konačno je prisilio ugarski dvor da sjedište bosanske biskupije izmjesti 1250. godine iz Bosne u Đakovo.
Krajem XIII vijeka u Ugarskoj jačaju pretenzije i moć krupnih feudalaca i tad jedan od njih, hrvatski valikaš Pavle Šubić stavlja i Bosnu pod svoju vlast, koju će uskoro prepustiti svom bratu Mladenu I Šubiću. Međutim, 1304. godine ovaj je ubijen u Bosni u jednom sukobu protiv ”krstjana”. Godine 1322. bosanski velikaš Stjepan II Kotromanić podržava Mladena II Šubića i učvršćuje svoju političku vlast nad Bosnom. To je početak sjajnog perioda bosanske države koja se širi ”od Save do mora, od Cetine do Drine”, perioda koji će biti krunisan izuzetnim vojnim i političkim uspjesima Tvrtka I Kotromanića, koji će 1377. godine izdići državu u rang Bosanskog kraljevstva.
Ovi i kasniji bosanski vladari, iako su bili vrlo moćni, strogo su paz ili na zaštitu Crkve bosanske jer je ona bila čvrst saveznik i države i bosanske vlastele . S druge strane, od 1291. godine u Bosni djeluje franjevački red koji je potpuno istisnuo dominikance; franjevci vode drugačiju politiku nastojeći pridobiti stanovništvo Bosne uza se i odvojiti ga od Crkve bosanske, otvarajući franjevačke samostane sa njihovim obrazovnim sistemom itd. Tvrtko II Kotromanić je 1436. godine franjevce uzeo pod svoju ličnu zaštitu, čime su oni praktički postali izjednačeni sa Crkvom bosanskom.
Posljednja dva bosanska vladara Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević već su bili otvoreni saveznici katoličke crkve i progonitelji Crkve bosanske , u pokušaju dobivanja pomoći od evropskih kršćanskih država za odbranu od nadirućeg i moćnog Osmanskog carstva.
Posljednji pomen Crkve bosanske je iz doba Hercega Stjepana Vukčića Kosače , u čijoj službi je bio Gost Radin, više kao diplomata hercegov nego kao starješina Crkve bosanske. Lišena vlastite crkvene organizacije, a ostavši bez svojih moćnih zaštitnika – bosanskog feudalnog plemstva, čija je moć bila slomljena – Crkva bosanska je, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i nakon osvojenja Hercegovine, prestala postojati a njeni vjernici su lakše i brže nego pripadnici drugih kršćanskih konfesija prelazili na islam krajem XV i u XVI vijeku.".
@King_Of_Gondor
O Bošnjacima i Bosanskom jeziku:
Radi historijske istine i radi obezvređivanja i obesmišljavanja ideologija koje se hrane na nacionalnim mitovima, iznosim neke činjenice o historijatu upotrebe imena Bošnjak i bosanski jezik i to kod bosanskog katoličkog (hrvatskog) stanovništva.
Kada se spremala turska ofanziva za osvojenje Bosne, bosanski kralj Stjepan Tomašević piše 1462. godine papi Piju II, moleći ga za pomoć u obrani Bosne od azijskih osvajača. U pismu između ostaloga stoji:
(dajem prevod tvog komentara)
"Obaviješten sam da turski car Muhamed [Mehmed, m.op.] misli idućeg ljeta s vojskom na me udariti i da je već vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriota) Arbanasa da mi u pomoć priteku. Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci znaju da im neće uzmanjkati tvoja priklonosti. Ako doznaju Bošnjaci da neću sam samcat biti u ratu, hrabrije će vojevati.".
U Molitvi suprotiva Turkom Marko Marulić pjeva o tome tko se sve bezuspješno tukao s Turcima:
Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci,
Garci ter Latini, Sarblji ter Poljaci.
Marulić zna: Hrvati su Hrvati, a kršćanski stanovnici Bosne su Bošnjaci.
U svom putopisu iz 1530. Benedikt Kuripešić opisuje da je u Bosni našao “tri nacije i tri vjere“. Prvi su “starosjedioci Bošnjaci“ koji su “rimsko-kršćanske vjere“, drugo su “Srbi, koje oni zovu Vlasima... a vjere su sv. Pavla“, a treći su “pravi Turci“, pri čemu se iz cijelog teksta vidi da ne misli pojam Turčin u etničkom nego u vjerskom značenju, dakle kao oznaku za islamizirano bosansko stanovništvo.
Ivan Franjo Jukić, centralna ličnost Bosne 19. stoljeća, pojavljivao se pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak. Kao svoju nacionalnu odrednicu upotrebljavao je naziv Bošnjak i svoj jezik najčešće je zvao bosanskim. Stavu srpskog književnika i kritičara Dimitrija Tirola koji tvrdi da su Bošnjaci zapravo Srbi, da je Bošnjak samo oznaka geografske pripadnosti bosanskome prostoru, Jukić se suprotstavlja stavom:
Bošnjaci su dosad bili ne samo u zemljopisnom smislu nego i u rodoslovnom: pravi Bošnjaci!
Jukić dalje iznosi:
Već su dvije godine, od kako se ja bavim među prostim narodom u Bosni, dobro motreći sva ona, koja se našega naroda tiču; ja sam mnogo i putovo po Bosni, ali još nikad ne čuh za srpski narod, niti za srbski jezik! Tamo sve iđe po bosanski i naški...“
Fra Anto Knežević je nastavio razvijati Jukićev stav o bošnjačkom narodu u tri konfesionalnosti i do kraja je ostao vjeran ideji bošnjačke nacije kao najprirodnijem tijeku stvari u tom vremenu oblikovanja nacionalnih identiteta u modernom smislu. U predgovoru svojoj knjizi Pad Bosne (1884.) piše:
Nu ako nam je žao na Mađare, mnogo nam je žalije na njeku – čast i poštenje pravednima – jednokrvnu braću Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam rascijepiše Bosnu i Bošnjake, te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci da su Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cijeloj Bosni samo Srbi, dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljotine od njekih zanešenjakah...
Napomenimo u vezi naziva bosanski jezik da još Bartul Kašić (1575-1650), začetnik hrvatske jezične standardizacije, izričito govori o jeziku bosanskome.
Sve do kraja 19. stoljeća pripadnici svih etnija/konfesija u Bosni i Hercegovini svoj jezik su nazivali bosanskim. Kako u svojoj knjizi Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture piše Ivan Lovrenović (iz te knjige uzete su sve informacije iznijete ovdje), među “običnim“ katoličkim pukom u Bosni i Hercegovini, jednako kao i među inteligencijom predvođenom franjevcima, sve do katoličkih velikohrvatskih akcija pod vodstvom Josipa Stadlera osjećala se bošnjačka nacionalna svijest, i ona se još zadržavala sve do zamaha hrvatskog nacionalno-socijalnog pokreta pod vodstvom Stjepana Radića. Ne dakle samo bošnjaštvo kao oznaka pripadnosti zemlji Bosni, nego kao nacionalni osjećaj, nacionalno opredjeljenje
'Hrvatstvo' je za bosanske katolike etiketa relativno novijeg datuma, čija je pojava prekinula višestoljetno bošnjaštvo bosanskih katolika i ime Bošnjak, u novijim nacionalnim preplitanjima, time je predano narodu koji to ime zaslužuje manje ili jednako od bosansko-hercegovačkih katolika i čije je bošnjaštvo - u većini manifestacija - perverzija onoga koncepta bošnjaštva koji se njegovao stoljećima.
Ako je ko što ti kažeš Hrvatstvo etiketa relativno novijeg datuma , što je onda Bošnjaštvo koje je Alija uveo 1993.?
Zapamti, Alija se u svojoj mladosti deklarirao kao Srbin.
Čak niti u islamskoj deklaraciji nije spomenuo ime Bošnjak, nego samo musliman.
Niti je govorio o BiH , već o islamskoj državi.
A drugo. Granice su se mijenjale kroz povijest. Bihać je uvijek bio Hrvatski kraljevski grad, i čak i za najveće ekspanzije Tvrtkove Bosne nije pao pod bosansku vlast. Taj dio su i Turci nazivali Turska Hrvatska.
Nije li malo nelogično da su Hrvati samo do granice s avnojevskom BiH i nigdje dalje? Pogotovo ne na prostoru gdje je narod izmješan?
Znači po tvom shvatanju povijesti i geopolitike ispada da su Hrvati živjeli samo tamo do kuda su bile granice Hrvatske , koje su se mjenjale.
Ako je tako, kako onda opravdavaš da Bošnjaci žive u Sandžaku i Crnoj Gori?
Još jedno pitanje, kako uspiješ staviti tako duge postove?
Ne zaboravi i na Reisa Cerića koji je rekao:
- Ovako kad vas vidim, ne mogu da prepoznam koji je Bošnjak, a koji Turčin, jer svi ste isti kao da vas je jedna majka rodila. Ovdje moramo biti jedno, ne možemo dvoje i zato predlažem da svi mi ovdje budemo Turci. Nas ovdje zovu Turcima, mi vičemo da nismo i sve što više vičemo da nismo, oni sve više viču da jesmo. I mi jesmo Turci, po našem povijesnom sjećanju, povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali mi smo i Bošnjaci - kazao je jučer prof. dr. Cerić.
@Turcin
hahahahahha!!!pa turcine za pismenog covjeka bi trebao znati da je svo covjecanstvo nastalo u africi...alo...nisu samo turci...
drugo sto je vrlo interesantno, i sto yebe tvoju tezu, je to da u tabeli sami turci imaju vrlo malo tog gena E-M78... tabela kaze ovako...
istanbul turkish - 8.57%
southwestern turkish - 2.5%
northeastern turkish - prazno
south eastern turkish - 4.17%
erzurum turkish - 4%
central anatolian - 6.56%
turkish cypriots - 13.04%
@King_Of_Gondor
Vidi, ja i ti možemo imati oprečne stavove, ali nauka (u ovom slučaju historija) je ta koja naše stavove kanališe i svodi na jedan imenioc, a to je istina.
Prvog decembra 1918. godine proglašena je kraljevina SHS. Tako je BiH kao dio države Slovenaca, Hrvata i Srba usla u sastav nove jugoslovenske države. Nalazeći se u kraljevini SHS BiH nije izgubila svoju državnost. Zemaljska vlada za BiH imala je 5 povjereništava, a u prvu vladu Kraljevine SHS ušla su i 3 iz BiH po nacionalnom i vjerskom ključu. Jedna od karakteristika novostvorene jugoslovenske države činilo je progonjenje i nasilje nad Bosancima u BiH i Sandžaku.Tako je do septembra 1920. godine pored ostalih oblika nasilja ubijeno oko 2 000 Bosnjaka. U pograničnim krajevima Crne Gore ubijeno je 126 bosnjackih seljaka. Zapaljeno je 500 bošnjackih seoskih zadruga. Samo do jula 1919. godine od 4 218 bošnjačkih zemljovlasnika oduzeto je bez ikakve nadoknade 400.072 hektara njihove vlastite zemlje. Po Vidovdanskom ustavu od 28. juna 1921. godine određeno je jednim clanom da BiH ostane u svojim sadasnjim granicama, čime joj je zagarantovana teritorijalna cjelovitost. U augustu 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček formirana je Banovina Hrvatska na stetu BiH, a posebno Bosnjaka.
U sastav Banovine Hrvatske ušlo je 13 kotara iz BiH. Time je izvršena podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog tkiva. Do realizacije ovog sporazuma nije došlo jer izbija II svjetski rat. Tadašnje muslimansko političko vodstvo obnovilo je u tim prilikama ideju o autonomiji BiH. Preko svojih predstavnika sva muslimanska društva i organizacije zahtijevali su da se uspostavi BiH kao posebna jedinica. Protiv ove ideje odlučno su istupili srpski političari koji su zastupali ideju o srpskoj političkoj prevlasti u BiH. Linija podjele interesnog područja Njemačke i Italije išla je preko BiH. Tokom II svjetskog rata četnici Draže Mihajlovića u tri su navrata izvršili masovne pokolje nad bošnjačkim stanovništvom u istočnoj Hercegovini, zapadnoj Bosni i u dijelovima Sandžaka. Sa svoje strane Bošnjaci su se otvoreno ogradili od ustaške politike progona i istrebljenje Srba i Jevreja obnavljajući rezolucije u kojima su osuđivani ustaški zločini. Islamska zajednica također se ogradila od onih Bošnjaka koji su surađivali sa ustaškim vlastima.
Tokom Drugog svjetskog rata, zvaničnici Nezavisne Drzave Hrvatske su pokušali da ostvare savez sa Bošnjacima koje su smatrali Hrvatima muslimanske vjere, Hrvatskim cvijećem, a protiv Srba i drugih neprijatelja ili nepoželjnih elemenata. Kao gest pridobijanja Bošnjaka, Meštrovićev paviljon u Zagrebu je preuređen u džamiju.
Deklaracija Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), izdata 25. novembra 1943. godine od strane antifašističke vlasti je dokument koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine i smatra se ustavnom osnovom moderne Bosne i Hercegovine. Ovaj dokument koristi u osnovi isti rječnik kao i ustav iz 1910. godine, a u njemu je navedeno sljedeće:
„Danas narodi Bosne i Hercegovine preko svog jedinog političkog predstavnika, ZAVNOBiH, žele da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska, treba da bude slobodna i jedinstvena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti garantovana puna jednakost pred zakonom Srbima, Muslimanima i Hrvatima."
Ipak deklaracija je bila prekršena čim se Drugi svjetski rat završio, pošto je Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) naveo Srbe i Hrvate, ali ne i Bošnjake kao konstitutivni narod, bilo pod nazivom Muslimani, bilo pod imenom Bošnjaci ili Bosanci iako je takvih zahtjeva bilo od strane malobrojnih bošnjačkih intelektualaca. U popisu iz 1948. godine u Jugoslaviji, 90% jugoslavenskih muslimana izjasnilo se kao "nacionalno neopredijeljeni". Štaviše mnogi koji su se deklarisali kao Srbi ili Hrvati, učinili su to ponajviše uslijed društvenog i ekonomskog pritiska. Kada se 1953. godine pojavila mogućnost deklarisanja kao "Jugoslaven, nacionalno neopredijeljen", 900.000 ljudi se izjasnilo na taj način.
Slabljenjem srpske dominacije u bosanskom komunističkom rukovodstvu, otvorila su se vrata za novu nacionalnu identifikaciju. Konačno u jugoslavenskom popisu iz 1961. godine, pojavila se opcija Muslimani u narodnosnom smislu, po prvi put. Tokom 1963. Muslimani su navedeni u bosanskom Ustavu pored Srba i Hrvata. Na kraju 1968. godine, prihvaćen je i termin Musliman sa velikim "M", kako bi se razlikovali pripadnici nacije od sljedbenika islama. (To je dalje podstaklo nastavak starih rasprava o tome da li su Jevreji pripadnici plemena ili vjerska grupa).
Odluka je dočekana raspravama u komunističkom rukovodstvu, ali Bošnjaci su bili jasni. U kominikeu Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine je navedeno da je: "Praksa pokazala štetnost različitih vrsta pritisaka još od ranijeg perioda kada su Muslimani bili označavani kao Srbi ili Hrvati u nacionalnom smislu. Pokazalo se, a sadašnja socijalistička praksa potvrđuje, da su Muslimani posebna nacija".
Od tog trenutka, 1968. godine pa do jugoslavenskih ratova bošnjački nacionalni identitet nastavio se razvijati kroz dva različita filozofska pravca. Dostignuća 1960-ih godina nisu bili proizvod religioznih Bošnjaka (u stvari, njih su uglavnom vodili Bošnjaci komunisti, ateističkog i sekularnog opredjeljenja). U narednim decenijama će se pojaviti dva odvojena načina razmišljanja. Prvi je bio sekularni "muslimanski nacionalizam" (koji je imao podršku od ljudi kao što je Hamdija Pozderac), dok je drugi način razmišljanja predstavljalo buđenje religioznih uvjerenja (kao reakcija na ateizam podržavan od strane komunista i za koji su se zalagali ljudi kao što je Alija Izetbegović). Posljedice ove dvije odvojene ideje se mogu vidjeti i danas.
Septembra 1993. godine, Drugi bošnjački sabor, donio je odluku o vraćanju historijskog nacionalnog naziva Bošnjaci, umjesto prethodno korištenog naziva Muslimani sa velikim "M" za vrijeme SFRJ. Termin sam po sebi označava Bosance, stanovnike Bosne koji svoj nacionalni identitet vežu isključivo za Bosnu i zastarjeli je termin nekad korišten za sve stanovnike Bosne, bez obzira na vjeroispovjest. Mnogi bosanski pravoslavci i katolici koji su se već nacionalno formirali kao Srbi i Hrvati, suprotstavili su se nazivu navodeći kako se radi o zamci koja vodi u monopolizaciju historije Bosne, što će učiniti da oni postanu strani osvajači. Takve tvrdnje treba posmatrati i u svjetlu vjekovnih pretenzija susjednih država Srbije i Hrvatske na BiH, te ponovnim rađanjem bošnjačkog političkog faktora na koji ni Srbija ni Hrvatska nikada ozbiljno nisu računali, a koji se tome žestoko suprotstavlja. Bošnjaci odbacuju optužbe, naglašavajući da je termin Bošnjak historijski termin njihove nacije i da oni nikome ne brane da se izjašnjava prema vlastitom ubjeđenju, naglašavajući da su mnogo lakše mogli ostvariti navodni monopol ili unitarizaciju koristeći "noviji" pojam "Bosanci" ukoliko su to zaista htjeli, koji međutim ima unekoliko različito značenje.
Jedna od posljednjih poruka Alije Izetbegovića, građanima BiH, i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima, je bila da svi zajedno budu više Bosanci, a manje Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kako bi Bosna konačno postala normalna, prosperitetna, građanska zemlja.
@King_Of_Gondor
Nemam pojma kako prolaze dugi postovi, jednostavno idu.
P.S. Zar nije tužno, kada se u Kraljevoj Sutjeci i na kraljevskom gradu Bobovcu svečano obilježava godišnjica smrti kraljice Katarine, bez simbola bosanskih kraljeva "šest ljiljana na bijelome platnu", a umjesto istih se koristi šahovnica!?
P.S. Kakav god je bio Vašingtonski sporazum, u meni je pobudio sjećanja na odbranu Bosne, nema govora ko je musliman, katolik ili pravoslavac, čovječe, Bosna se brani!
http://www.youtube.com/watch?v=iPZtQv2rDxc
Pozdrav za tebe, zahvaljujem na razmjeni mišljenja..
@King_Of_Gondor
Bio bih bezobrazan, kada ne bih pomenuo citat velikog bosanskog sina Huseina kapetana Gradaščevića:
"Krajem marta grane su počele pupiti, proljeće je mamilo toplinom, ptice su svijale gnijezda dozivajući se cvrkutima, a konjanici su stizali sa svih strana u Gradačac na težačkim konjima.
- Pod oružjem i na konjima imamo oko 4000 ljudi koji čekaju da nas povedeš na Travnik - govorio je Ali-aga Fidahić Huseinu-begu čekajući da i on uzjaše konja.
- Ko nam je u vojsci? - pitao je kapetan Gradaščević.
- Svi oni kojima je slobodna Bosna na srcu, i muslimani i kmetovi kršćani obje crkve.
- Takva Bosna jedino i može da bude, moj Fidahiću - klimao je glavom beg - a šta je sa agama i begovima iz Hercegovine? - nastavio je čekajući odgovore na pisma poslata Smail-agi Čengiću u Gacko, Ali-agi Rizvanbegoviću u Stolac, Pašagi Redžepagiću u Nevesinje i Sulejman kapetanu u Ljubuški.
- Koga nema bez njega se mora, Husein-beže.
- Šta je sa mojom braćom, Osmanom i Ahmedom? - pitao je gledajući u pravcu konjanika i njihovih kapetana ne bi li braću ugledao.
- Ni njih nema - šaptao je tiho, da samo on čuje.
- Lakše ćemo izaći na kraj s Turcima nego sa sobom - zaključio je Zmaj od Bosne prije nego što je izvadio sablju iz korica i podigao je put neba:
- Uz Allahovu pomoć, za slobodnu Bosnu!
- Za slobodnu Bosnu! - zaorilo se gradačačkom kapetanijom.
- Za slobodnu Bosnu! - izgovorio je Husein-beg desetog dana u slobodnom Travniku iz kojeg je vezir pobjegao.".
Pazi molim te:
"- Pod oružjem i na konjima imamo oko 4000 ljudi koji čekaju da nas povedeš na Travnik - govorio je Ali-aga Fidahić Huseinu-begu čekajući da i on uzjaše konja.
- Ko nam je u vojsci? - pitao je kapetan Gradaščević.
- Svi oni kojima je slobodna Bosna na srcu, i muslimani i kmetovi i kršćani obje crkve.
- Takva Bosna jedino i može da bude, moj Fidahiću - klimao je glavom beg..."
A zar nije još tužnije da se u Sanskom Mostu svake godine slavi osvajački pohod Sultana Mehmeda Fatiha i porobljavanje Bosne te ubijanje njezinoga kralja Stjepana Tomaševića?
Nije li još tužnije što su sa spomenika povelji bana Kulina u Tuzli izbacili onaj prvi i početni dio koji govori o njegovoj kršćanskoj vjeri?
Nije li barem znakovito da samo Hrvati u Bosni još uvijek poštuju tradiciju na Bosanske i kraljeve i nose njihova imena?
Ja sam čuo za kralja Tvrtka, i kraljicu Katarinu.
Nikada nisam čuo za kralja Mehmeda ili Selima.
Ovo što rade Izetbegovići i Cerići je jedan najobičniji kulturocid, i oni meni daju za pravo da kažem to što kažem. A i mnogim drugima.
Činjenica je da moderna bošnjačka nacije nije pravljenja po principu pripadnosti bosni nego po principu pripadnosti islamu. Kako drugačije objasniti činjenicu da niti jedna brigada Armije BiH nije nosila ime po nekom vladaru samostalne Bosne. HVO je imao brigadu kralj Tvrtko. I još drugih takvih jedinica.
@King_Of_Gondor
Odmah ću te demantirati u vezi tvoje konstatacije u koju ubrajaš i Armiju Republike Bosne i Hercegovine u daljem tekstu ARBiH).
ARBiH je jedina oružana sila, koja je imala legalitet i legitimitet na teritoriji suverene i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu RBiH), nije ih imao HVO, niti VRS!
ARBiH je jedina bojovala za ideju nezavisne RBiH i sve tekovine, koje se odnose na istu.
Odlično je kada si pomenuo HVO Brigadu Kralj Tvrtko!
Kkao to da HVO Brigada Kralj Tvrtko, te
HVO 101 Bosansko Brodska Brigada
HVO 102 Odzacka Brigada
HVO 103 Derventska Brigada
HVO 104 Bosanski Samac
HVO 105 Modrica
HVO 106 Orasje
HVO 107 Gradacac
HVO 108 Brcko
ostadoše u sastavu u regularnom sastavu ARBiH, baš kada su se u periodu oružane strukture HVO centralne Bosne i dijela Hercegovine pobunile protiv ARBiH, a samim time i državotvornosti RBiH!?
Kada je hrvatski korpus u RBiH, zadojen granicama Hrvatske banovine i političkom i tendencioznom parolom Franje Tuđmana "da je potrebno podebljati perec", zabio nož u leđa ARBiH 23.09.1992. godine, te otvoreno surađivao s agresorom (kasnije zajedničkim agresorom) i djelimično je hrvatski korpus kriv za današnje stanje i uređenje BiH, jer da nam niste odvukli resurse, danas bismo imali cjelovitu BiH.
ARBiH je jedina oružana sila, koja je bojovala pod unikatnim simbolom bosanske državnosti, zlatnim ljiljanom!
Neću ti dopustiti da mi pominješ ARBiH u negativnom kontekstu, to već vrijeđa moju inteligenciju, onda u tom slučaju nećeš imati konstruktivnog sagovornika, niti ću s tobom razmjenjivati mišljenja!
Prvo , po ustavu BiH HVO se smatra ravnopravnim Armiji BiH.
Drugo, reći ću ti nešto o Aliji Izetbegoviću.
Čitao sam knjigu "Lukava strategija" Sefera Halilovića.
On između ostalog opisuje razgovor između njega , Ejupa Ganića i Alije Izetbegovića.
U tom razgovoru Alija i Ganić Sefera uvjeravaju da je jako dobra ideja zamijeniti Sandžak za Istočnu Hercegovinu.
Znači Alija je imao ideju i da Istočnu Hercegovinu da Srbiji( i to državi , ne entitetu) a da Sandžak podpadne pod Bosnu.
Moje osobno mišljenje je da Alija čiju sam islamsku deklaraciju pročitao, nije vidio BiH kao cilj, nego kao sredstvo pomoću kojega će stvoriti državu sa muslimanskom većinom, možda nakon toga i islamsku državu koja bi se u njegovim utopističkim idejama pripojila globalnome ummetu.
U svojim planovima nije uspio.
Mislim da je i Armija BiH na neki način služila tome cilju. Možda ne svojevoljno, ali koja vojska je?
Isto tako je činjenica da je ta vojska u dobroj mjeri bila islamizirana.
Još ovo o islamizaciji. Bojni poklič te Armije je bio Allahu Akhbar.
Njezini poginuli muslimanski pripadnici se nazivaju šehidima. Doduše, taj izraz u prijevodu sa arapskog doslovno znači žrtva , ali ima itekakvu religioznu konotaciju.
Tu je bio i utjecaj mudžahida koji se sigurno nisu borili za BiH nego za nešto sasvim drugo , a koje je Alija objeručke prihvatio i sa njima se sastajao i bio njihov vrhovni zapovjednik.
Ona je bila legitimna, jer je jedina predstavljala vladu u Sarajevu, ali ne mislim da je Bošnjačka politika u to vrijeme htjela ono što ti govoriš. Htjeli su muslimansku državu na što većem dijelu BiH.
Pritom ne mislim na sam narod, jer su muslimani ovih prostiora možda najsekularniji na svijetu i borili su se za opstanak.
Ali i to se mijenja. Ne na bolje.
Nipošto ovime ne želim oprati Tuđmana ili Bobana. Zna se što su oni htjeli i koji su bili njihovi ciljevi.
Ove brigade o kojima pričaš se nisu sukobljavale s nikim jer su na tim prostorima bili potpuno podređeni Armiji, ali isto tako nisu imali niti motiva, niti je Armija njih napadala , kao što je napadala enklave u Srednjoj Bosni gdje su obje sukobljene strane imale veliki interes.
A i taj cijeli sukob je bio potpuno besmislen.
@King_Of_Gondor
O kojem ustavu govoriš!?
Sigurno ne o ustavu RBiH, zar ne?
Sve dokumente koje navodiš, također sam pročitao, ne samo pročitao, nego studiozno pročitao.
Neću sebi dati za pravo da ulazim u dubiozu "šta bi bilo, da je bilo", ali ono što mogu reći jeste, da je u svom tom burnom periodu u vezi ponovnog afirmisanja Bošnjaka i definisanja tekovina od Bosanskog kraljevstva pa do maja 1992. godine, ARBiH na čelu komanadantom GŠARBiH, spriječila "podebljanje pereca u granicama Banovine Hrvatske", kao i sprovođenje nacionalne politike srpske kneževine pod nazivom "Naćertanije (Nacrt)" iz 1844. godine, odnosno Velike Srbije i pored naprijed navedenog, uspostavila kontinuitet u državotvornosti Bosne, koja je verifikovana i Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom BiH, koji kaže:
"Član I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina",
nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.".
Dobro znamo, da je situacija okončala na drugi način, odnosno da su prevagnule ideje kao naprijed, danas ne bi bilo Bosne, a još više poražajuće je to, da ti zagovaraš i evociraš tekovine Bosanske državotvornosti, koje smo mi današnji Bošnjaci kao odbacili, pa molim te..
@King_Of_Gondor
Ne možeš jednostrano posmatrati i tumačiti upotrebu islamskih termina i običaja, kako pri pokličima, tako i pri pokopu poginulih.
Tu smpostupali u skladu s Islamskim propisima.
Poklič "Tekbir Allahu Akbar!" u prevodu bukvalno znači "U glas, Allah je najveći!", što je sasvim razumljivo, jer nas učenje Islama uči, da sve što se radi, radi se u ime Uzvišenog Allaha dž.š.. Tekbir se također koristi i u obavljanju svakodnevnih namaza.
Što se tiče pokopa poginulih, također je propisano, da isti pokapaju kao "Šehid", što opet u bukvalnom prevosu znači "Žrtva" (ti si dao prevod), ukoliko pročitaš pasus naprijed bit će ti jasno.
Još jedna stvar, poklič "Tekbir Allahu Akbar!" nisu samo koristili Bošnjaci pripadnici ARBiH, bilo čak i Srba u redovima ARBiH, pogledaj:
http://www.youtube.com/watch?v=ASny1qmya9w
Što se tiče Mudžahedina, ja ih lično ne pravdam, činili su koje kakve stvari, međutim, također sam stava, da su bili "nužno zlo", svim plaćenicima iz Grčke, Rumunije, Rusije i tako dalje (pogledaj imena na Vojničkom groblju na Sokocu kod Sarajeva).
Kako već rekoh, ARBiH spriječila "podebljanje pereca u granicama Banovine Hrvatske", kao i sprovođenje nacionalne politike srpske kneževine pod nazivom "Naćertanije (Nacrt)" iz 1844. godine, odnosno Velike Srbije i pored naprijed navedenog, uspostavila kontinuitet u državotvornosti Bosne, koja je verifikovana i Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom BiH, koji kaže:
"Član I
Bosna i Hercegovina
1. Kontinuitet
Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina",
nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.".
O Franji Tuđmanu i Mati Bobanu ne želim trošiti riječi..
@King_Of_Gondor
Nije tačno da su jednice bile podređene ARBiH (prilično nejasan i širok termin), ali svakako bile podređene Predsjedništvu RBiH, kao i uvezane lanac RIK-a u okviru strukture ARBiH.
Pogledaj sljedeći dokumentarac u vezi Posavine:
http://www.youtube.com/watch?v=I2luVeNKh9E
Nikakvi interesi nisu postojali u centralnoj Bosni od strane ARBiH, osim da se ista oslobodi od agresora, dok je HVO imao interes i cilj da uspostavi entitet sa hrvatskom većinom, odnosno hrvatski entitet na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, a potom da ga pripoji Republici Hrvatskoj ili osnuju nezavisnu državu koja bi bila u bliskom odnosu sa Hrvatskom, a sve s ciljem ujedinjenja hrvatskog naroda, međutim to im nije krenulo za rukom.
http://www.klix.ba/vijesti/bih/pocinje-izricanje-presude-jadranku-prlicu-i-ostalim-duznosnicima-herceg-bosne/130529016
Također, jako je bitno napomenuti ime, čin i djelo Blaža Kraljevića, istinsko Bošnjaka, koji je mučki ubijen, a koji je priznao legitimnu vladu u Sarajevu, kao i jedinu legitimnu oružanu silu ARBiH, POGLEDAJ:
http://www.youtube.com/watch?v=tmkcKXbn_Kc
Slažemo se da je cjelokupan Bošnjačko - Hrvatski sukob bio suvišan i da je potrošio resurse, koji su se mogli znatno bolje utrošiti, ali kao što možeš naprijed pročitati, hrvatski interes je bio okidač, ne bošnjački.