SAD podržavaju oslobodilačku vojsku Sirije, jer tako slabe veze Irana sa Hizbulatom u Libanu. Međutim, kada su u pitanju državni ili korporativni interesi ništa nije crno-bijelo. U Afganistanu su amerikenjci i iranci saveznici, u čemu učestvuju i šiitska plemena (Hazeri ili Azeri), koji su stali na stranu američke marionete Karzaija, a protiv Talibana. Indija je u "ljubavi" sa Rusijom, koja je snabdijeva oružjem protiv Pakistana (uključujući atomsku bombu), a Pakistan je u savezu sa Kinom, jer je ona u zavadi sa Indijom. Da bi još više oslabili Kinu, koju smatraju svojim neprijateljem SAD su ušle u savez sa Indijom (dajući joj mogućnost da kupi koliko god hoće nuklearnog goriva). Indija je u savezu sa marionetskom Karzaijevom vladom, da bi tako oslabili Pakistan itd.
Ja sam studirao fakultet političkih nauka u Sarajevu, a upravo dovršavam magistarski rad na temu Vanjska politika SAD 2001 - 2009.godina (dva mandata GWBuša). Da bih to uradio kako treba pročitao sam tonu knjiga, mahom američkih, ali i kanandskih autora koji su željeli da svijet sazna istinu (prije Wikileaksa i Snowdena). Hajka i medijski rat koji se vode protiv muslimana imaju za cilj da opravdaju okupaciju njihovih zemalja i prikriju prave ciljeve - nafta i geopolitički položaj. U najkraćem.
sezam.susam. Nadam se da ne misliš ozbiljno. ;-)
Wikipedia se nigdje su akademskom svijetu ne priznaje za kredibilan izvor, jer podatke unosi kako ko hoće i kako ko stigne.
Vještina političke procjene se ne sastoji u mogućnosti da nešto pročitaš, već da ocijeniš validnost navoda i pozadinu (narodnim jezikom čitaš između redova). Svako pisanje ima neki motiv, ako pronikneš u njega, ko je pisao i za čije interese, onda možeš znati da li je naveo istinu ili je tekst "prilagodio" svojim interesima.
Da, naravno, ako se nečim čovjek bavi iz pukog interesovanja, moguće je da će birati i odabrati ono što ide u prilog njegovom mišljenju. Za razliku od ljudi kojima je politika hobi, ja se vanjskom politikom SAD bavim sa naučnog stanovišta. U tom slučaju, izvori se višestruko provjeravaju i isto tako višestruko potvrđuju. Za sve što sam naveo postoji više izvora za moje tvrdnje i ukoliko nešto želiš osporiti, onda moraš dovesti u pitanje određenu tvrdnju i njeno osporavanje potkrijepiti odgovarajućim izvorom. Paušalno tvrditi da neko nešto piše pristrasno, bez ikakvih drugih argumenata, osim članka sa Wikipedije je neumjesno i u najmanju ruku na taj način si sebe doveo u vezu sa člankom koji pominješ.
SAD su nakon drugog svjetskog rata raspolagale sa 2/3 svjetskog zlata i jeftinom naftom, kao osnov za uspješan ekonomski razvoj. Pol Nimic i Albert Volšteter su imali velikog uticaja na događaje koji su uslijedili nakon 2.svjetskog rata. Velika država, veliki resursi, puno kompanija "gladnih profita", našli su zajednički interes u vojno-industrijskom kompleksu. Još pedesetih godina prošlog vijeka američki profesor, sociolog C. W. Mills piše djelo "Power Elite" (Elita vlasti) u koje je nabrojao visoke vladine zvaničnike, bogate industrijalce i visoke vojne oficire. Ove tri grupe su radi vlastite zarade pokretali ratove i velike nikad dovršene projekte kao nekad u Reganovo doba "Rat zvijezda", ili kao što je danas projekat F-35, nikad dovršeni lovac-bombarder. Recept je jednostavan. Političari žele vlast, da bi je dobili trebaju pobijediti na izborima a za to je potreban novac, koji daju velike korporacije. nastavlja se.
Oficiri realizuju vanjsku politiku (koja je sročena u skladu sa domaćim željama) na terenu. Zadnji ratovi, koje je počeo Buš Jr. porezne obveznike SAD su koštale oko 10.000 milijardi dolara. Te su pare završile u džepovima bogataša, vlasnika kompanija i političara, koje su bogataši nagradili izbornim donacijama i debelo plaćenim mjestima u upravnim odborima. Na kraju, najveći gubitnici nakon napadnutih zemalja su američkih 99% stanovništva, čija su primanja od 80-tih na ovamo konstantno u padu. Bogataši (1%) ne znaju šta je recesija, oni bilježe profit svake godine. U svu priču treba dodati bankare, "bosove" iz sjene, koji su srušili Vol street, po drugi put u 100 godina, pronevjerili raznim malverzacijama na hiljade dolara i na kraju umjesto suđenja i zatvora, nagrađeni "državnim" (narodnim) novcem. Ovdje su na prvom mjestu gospoda iz Goldman & Sachs čiji direktori zadnjih 30.tak godina redovno zasjedaju na mjesto šefa finansija u vladi. Time se mogućnosti za korupciju umnožavaju.
Tačno tako. SAD jesu najveći proizvođač naoružanja u svijetu i sve novo što se pronađe koristi se prvo u vojne svrhe. Prema službenim podacima, budžet odjela za odbranu je premašio 750 milijardi dolara, dok recimo Rusija, Kina, Iran, Sjeverna Koreja, svi skupa nisu dostigli ni 100 milijardi dolara. Kad se stave na jedan tas vage američka ulaganja u proizvodnju naoružanja i vojsku, i na drugi tas ulaganja cijelog svijeta, onaj američki prevagne ko ništa. Ni taj budžet koji su naveli nije najtačniji. Troškove za nuklearno naoružanje, recimo, svrstali su pod Odjel za energiju, čime se umanjuju stvarni iznosi. SAD trebaju "finansijski balon", samo da bi opstali. Njihov privredni rast se više ne računa porastom proizvodnje, po klasičnom kapitalističkom modelu - imate fabrike, na kraju godine čistu dobit ulažete u nove fabrike i time otvarate nova radna mjesta. Ovaj model je zadnji put bio aktuelan u vrijeme 2.svjetskog rata. Nakon toga SAD se razvijaju putem pomenute proizvodnje naoružanja.
Ali još više putem dionica i papira od vrijednosti. Zadnji balon, koji je pukao, bila je izgradnja kuća i stanova. Građevinske firme su pravile kuće i stanove, ljudi kupovali kreditima banaka, koje su ponukane slabim funkcionisanjem pravne države, počele davati kredite i ljudima koji nisu bili kreditno sposobni. Kad su oni prestali vraćati kredite, banke više nisu imale "živog novca", nisu mogle davati kratkoročne pozajmice građevinarima, a cijene kuća su počele da padaju, jer je više od milion Amerikanaca odustalo od isto toliko kuća. Balon je pukao. A ima tu još puno takvih primjera, koje su bankari počinili, samo da bi dobro zaradili. Poznati britanski list Economist je naveo u jednoj riječi zašto se srušilo svjetsko finansijsko tržište - grid (pohlepa).