Sasvim je sigurno da je Orić bio neustrašiv i srčan borac a da li su njegove ukupne sposobnosti bile dovoljne da komanduje većom vojnom formacijom je sasvim drugo pitanje. Oni koji ga bliže poznaju tvrde da se radi o prilično dobrodušnom čovjeku koji voli biti u adrenalinskom okruženju. Sam Naser nije imao velikih ambicija u životu sem dokazivanja snagom bilo bacanjem kamena s ramena na seoskim zabavama ili pesničenja sa sličnima sebi. U ratu je uzeo pušku da brani svoje kao i večina ljudi uostalom, Neustrašivošću je sticao uticaj na mase pa su ovoga čovjeka određeni ološi nevjerovatno manipulirali i u samoj Srebrenici a vrhunac je bio nakon rata da su ga uvukli i u otvoreni kriminal. Loše je ako je i ova kjniga produžetak tih manipulacija. Ne sluti na dobro kada se piše o Naseru. Sam Naser je 1994. je autorizovao "Srebrenica svjedoči i optužuje" iako se zna da su je pisali drugi. Bolje da se barem ovoga puta držao one zlatne narodne "da je najbolja ona riječ koja se ne izgovori".
Oric je samo obicni policajac, hrabar vjerovatno, dobar borac, ali daleko od komandanta i nekoga ko vojnicki zna raditi i djelovati, jer da nije tako ne bi se desilo da ostanemo bez ''najvece oslobodjene teritorije pod kontrolom ARBiH''. Morate da shvatite da je svu tu teritoriju on izgubio vojnicki. Dakle kao borcu ok, kao vojniku i strategu 0.