Jednom me i rahmetli Alija Izetbegović upitao: „Jesi li stvarno hranio svog konja šećerom, dok borci nisu imali čim zasladiti mlijeko i čaj?" Ja sam odgovorio: „Jesam, a koliko su goriva, Predsjedniče, potrošili Vaši komandanti u Sarajevu, Tuzli i Zenici vozajući skupocjene džipove? Moj konj je morao jesti šećer, jer je bio jedino prevozno sredstvo. Predsjedniče, mi nismo imali automobila. Naše linije, gdje smo se borili sa četnicima iz Srbije, udaljene su 10-30 kilometara od Srebrenice, a reljef je takav da samo na konju možeš doći. Nema puteva, nema vozila, nema goriva. Samo na konju možeš obići liniju. E sad, pogledajte koliko su pojedini Vaši „komandanti u papučama" potrošili tona goriva vozajući se u Sarajevu i drugim gradovima, a mnogi od njih su jedino četnike vidjeli u filmu „Bitka na Neretvi". Samo uporedite, to bar nije teško. Provjerite kod nekog veterinara koliko uopšte jedan konj smije pojesti šećera, ne smije više od količine koja može u šaku stati. "