Nevjerovatno je kako smo mi Bošnjaci nespremni ušli u Austro-ugarsku, u Balkanske ratove, u I svjetski rat, u II svjetski rat, u komunizam i hladni rat, i uz sve to najnespremniji smo izašli iz Jugoslavije, i veoma nespremni ušli u post-Jugoslovensko doba. Nevjerovatno je koliko smo nespremni danas šta nas sve čeka u skorijoj budućnosti.
U nacionalizmu je spas, a sve ostalo, odnosno ono sto propagiraju gradjanisti u BiH skoncentrisani oko sarajevocentrizma, su nista vise nego poperovske/trockisticke/sorosevske globalisticke, ideje jednoumlja i bajke inkluzivnih drustava, koje ne postoje ni u najljepsim bajkama JRR Tolkien-a, ili Brace Grin.
Pored gradjanisticko-inkluzivistickog (drugi naziv za sarajevocentricni elitizam), tu je problem i renoviranog i modificiranog bosanskog Islama. Od 1992 do danas, bosanski Islam je doživio brutalne i nepotrebne promjene. A to se desilo zašto? Jer narodi ovdje nisu bili muslimani prije 1992, pa im je trebao strani tutor iz Libana, Turske, Irana, Saudije, Palestine, da im tumači ono što smo mi već znali?
Na kraju krajeva, Bošnjaci su baratali arebicom svojevremeno, a istovremeno latinicom i ćirilicom. A imamo pojedine incidente u historiji gdje su Bošnjaci koristili i hebrejski alfabet. I uz sve te faktore, čimbenike, našu poziciju kroz vijekove - mi smo odabrali da se manemo izvornog bosanskog islama, u korist uveženog iz prethodno nabrojanih zemalja. Zar smo mi toliko nesigurni u sebe i svoje sposobnosti?
Sjećam se da se prije 20 godina Bajram slavio tako što se odmah iz džamije ide u kafanu i pije se cijeli dan. Sada sam od prijetalja iz Federacije čuo da se ne pije još 3 bajramska dana i tek kad top pukne onda se može slavit. To pokazuje koliko vjera preuzima sve pore društvenog života kod Bošnjaka. Kod Srba i Hrvata se ništa nije promijenilo zadnjih 20 godina