Od svih sportista koje smo imali od nezavisnosti, Marković Nenad me je najviše učinio ponosnim bosancem. A kad je to ikad bilo. Kakva je to samo košarka bila pod vodstvom Sabita Hadžića, rahmet mu duši. A evropskim prvenstvima smo igrali dobro protiv najvećih ekipa, ali uvijek nam falilo malo. No, cijenili smo trud, požrtvovanost i zalaganje te smo sa ponosom pričali o njima. Firić, Hukić, Mujezinović, Marković, Alihodžić... nešto kasnije Mršić. Jaoo, zaplakat ću