U Titino vrijeme Irfan Cengic bi bio konobar, domar, kurir, postar, sofer, cuvar ili neki majstor pod uslovom da je zavrsio neki zanat. Tito je inace bio bravar, ali je i on nakon katastrofe sa petogodisnjim planom shvatio da samo obrazovani i skolovani ljudi mogu onu zemlju pogurati naprijed. Pa je sve one nepismene ratne drugove otjerao u penziju, a pustio da zemlju vode obrazovani i skolovani ljudi. A mi se vracamo 100 godina unazad i hvalimo ljude sa kupljenim diplomama.
Rahmetli Nijaz Durakovic se mezaru okrece kad vidi u SDP-u Irfana Cengica, Adnana Stetu, Vojina Mijatovica, ljude koji bi u njegovo vrijeme bili soferi maksimalno. To je castan i posten posao, ali nije da budes nacelnik. Nermine sta radite od stranke