Največa tuga ovih država Balkana,a prije svega naša je ta da skupljamo djecu po bijelom svijetu i svi radosni kada se neko odluči igrati za reprezentaciju.Očevi i majke te djece su rodim odavde,ove sad generacije već se nisu rodile ovdje,a za par godina igrači koje budu skautirali,korijeni su im već djedovi i pradjedovi ovdje.Cijela reprezentacija će biti sastavljena od djece koju samo priča majki,očeva,djedova veže za ove prostore.Meni je to nekako tužno.