Trgovkinje su presretne što imaju barem jedan dan vikenda za obitelj. Mada i dalje rade 208 sati mjesečno (26 8). Pauza za topli obrok im je samo san. Plaćanje prevoza na posao nemoguća misija. A moraju kupovati i kući nositi oštećenu robu i robu na isteku trajanja. Samo da pohlepnim gazdurinama ostane što više.
Gdje to? Je li živimo u istoj državi?
Prikaži sve komentare (27)