Crkva nikada nije nikoga osuđivala. Isusov primjer nas uči ne osuđivati druge jer nitko od nas nije bez grijeha: "Isus je naučavao u Jeruzalemskom hramu. Neka žena bila je zatečena u preljubu. Farizeji i pismoznanci samo su tražili priliku, da iskušaju Isusa pa su je doveli pred Njega i rekli: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš? (Iv 8,4-5)." Isus je šutio i prstom pisao po tlu. Oni su uporno navaljivali pa im je rekao: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen (Iv 8, 7)". I dalje je pisao po tlu. Budući, da su znali da nisu bez grijeha i čak kada bi se i pravili da jesu, Isus će to lako demantirati, stoga su jedan za drugim otišli. Ostao je Isus i žena. Reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? (Iv 8, 10)". Ona reče: "Nitko Gospodine (Iv 8,11)"...Nije ju ni Isus osudio, već joj reče da ide i ne griješi više. Time je pokazao, da ne želi smrt grešnih ljudi, nego da se poprave i spase.