Bio sam u inostranstvu gdje se radilo od 5 ujutro do iza ponoci i gladan i zedan. Fakticki , postio i bez ramazana. Ne ljutim se. Dobro je dok traje. Ostavio sam zdravlje pokusavajuci dokazati svojoj djeci da me nije rat pomeo i ponasam se kao da ga nije ni bilo. Ne da sam najbo dobro za rata, nego cijeli rat sam bio pod chetnickom torturom, kao i vecina nasiih ljiljana i patriota, ali jos uvijek mi nije jasno , zasto me boli vise ovaj mir nego sve one godine rata. Zasto moram gledati propale " majstore " svojih zanata, limare, zidare, pekare, zlatare, umjetnike, slasticare , koji traze posla dva tri kilometra od kuce. Nije mi jasno. . Danas gledam mnoge svoje vrsnjake 5 godina jedne te iste cipele covjek nosi i jednu te istu kosulju i jedne te iste hlace i jednu te istu jaknu i kaput i prica mi da je prosao cijeli svijet a jos uvijek nije naucio lagati. Ne uci se covjek samo u skoli, naj vise nauci radeci po terenu. Nemojte cekati da vam vlast nadje posao. U vlasi nema postenih.