omg Klixe, pritisnem space i objavi mi se komentar???
nejse
*koji su imali arhivu postova svih popularnijih komentatora, kakav je to tek poremećaj bio kada izvade post od prije 4 godine sa neke lijeve teme koji je naravno bio nečiji recimo privatni razgovor i tako to. raznih bolesti ima.
A čuj, takav revolt je ljudski i normalan. Podsetila si me na mene, imao sam 22 godine kada sam se zbog bolesti oca vratio kući, preko okeana. On je bio mlad ali eto, bolest ne bira. Često sam tada "hvatao" sebe kako gledam babe i dede ispod oka, pritom znajući za neke od njih da su prilično loši ljudi, dok je on bio bukvalno anđeo.
Bio mi je idol. Godine su prošle a boli me isto kao tada. Često se osamim i po hiljaditi put gledam neke slike i pustim suzu. A suze odrade ono za šta su i stvorene-odrade dekompresiju i čišćenje. Bol malo isteče. A onda se nastavi dalje...
Sad, znam da ovo moje nije isto, da je ništa u poređenju sa tvojim ali je možda neki put. Malo suze, malo mišići, malo ljubav osoba koje su uz tebe, samo nikad predaja.
Eto, onda razumiješ moj bol i moje probleme. Znam da je to bol koja ne prolazi, suze pomažu ali ona praznina u duši i izgubljenost se ne vrati nikad. Ja znam reći, odrasla osoba a siroče. Inače, i ja sam kao ti, ostavljam sve kada su takve situacije u pitanju i posvećujem se maksimalno,stopiram svoj život, pa ako treba doći odnekud iz daljine, tu sam za 24 sata.
Ali mi zaista nije jasan život koji mi uporno u zadnje 3-4 godine servira bolesne oko mene, iščitavanje dijagnoza, iščekivanje nalaza, svjedočenje smrtima. Naravno, najgore je onima koji su bolesni, ali ovo je previše. Znam ja da bih bila izvanredan dijagnostičar, ali jedan od razloga što medicinu nisam uzela ni u obzir iako sam bila besprijekoran đak i u osnovnoj i u gimnaziji, je
upravo taj što sam htjela pobjeći od bolesti i smrti, nisam mogla podnijeti da budem okružena ljudskom patnjom sa kojom sam se susrela već kao mala i sjećam se te tragedije. A onda i opsada. Hvala ti na podršci i divnim riječima utjehe. Nadam se da će sve u konačnici biti ok. P. S. Jesmo, kako nismo, arhivari mali su čuvali sve. Creepy.
Razumem ja sve to, drugarić...Moram te pitati, iako je ovo javna platforma, kako si sama jednom primetila, i iako je puna svakakvih likova, osim te muke, muke za bližnjima, kako si ti? Fizički? Ne moraš u detalje. Želim da znam.
Omg again objavljuje postove svojevoljno :)
Postala sam paranoična i isprepadana i neopisivo se plašim bilo kakvih pregleda. Nisu to neki alarmantni simtomi ali nisam to više ona ja koju nikad ništa ne boli i koja puca od zdravlja.
Pa vidi, siguran sam da ne postoji fizički problem već je samo strah zbog svega što si preživela. Sticajem okolnosti, ja imam često te neke sistematske, pritom, redovni sam davalac krvi i nikad nisam imao tremu pred preglede dok nedavno nisam čuo pretužnu priču za svog drugara iz detinjstva kog su otpustili iz bolnice jer ne mogu ništa uraditi i koji trenutno sa suprugom smišlja kako da to kažu svojoj 9ogodišnjoj ćerkici..
Eto vidiš taj horor koji se desio tvom prijatelju, toga se ja bojim i toga mi je dosta. Ne smijem zasad nema šanse. Imam spisak potencijalnih dijagnoza, to me (uz sve što me okružuje) dodatno proganja. Da ti ne kažem da znam da mi treba totalni detox jetre zb