Limit tamo, evo nastavka komentara:
*imala sve sem ljubavi, baš sve, svi oko mene bili zdravi, u našoj obitelji nije bilo tragedija, novca je uvijek bilo dovoljno, putovala sam po svijetu, sve želje su mi bile ispunjavane. Mislila sam, još samo ljubav, ona prava i vječna. I kad je došla ta ljubav, sve se urušilo poput kule od karata, sav taj moj život na kojem su mi zavidili. Ako ti kažem da od 2020 nisam putovala nigdje zbog odmora i zabave, sve će ti biti jasno.
Znam, sve si u pravu. Inače, moje neuslišane molitve i jesu bile za ozdravljenje drugih. Od najvećeg poklona sam odustala zbog ove situacije, prolazi baba sa kolačima, a ja samo nemoćna posmatram. :(( E stvarno dosta mojih crnjaka, idemo na vedrije teme!
A slušaj draga moja drugarice, nisu to crnjaci, to je život. Naravno da ćemo o vedrijim temama ali znaj da me ne smaraš i ne opterećuješ ovime. Tu sam, razumem, želim da čujem. A to za odustajanje, polako... Jedan par sa Mirijeva, sa kojim se družimo, on je imao to 'ranje. Operisao, a onda nisu mogli da imaju decu. Veštačka oplodnja, iz treće uspeli. Dve godine kasnije, pre koji mesec, dobiše još jedno, prirodnim putem, neplanirano. Kažem ti, polako...
Divne su mi takve priče, ali ti zaboravio jedan važan, najvažniji faktor, a to je da godine idu. Ma bit će šta će biti, ne možemo pobjeći od sudbine. Samo da se ovo sve dobro završi. E da, jučer smo spominjali vjeru u Boga, i samo što sam sjela u auto, na radiju krenu Seve i stih: ja vjerujem u Boga, da li Bog vjeruje u mene, tako je to nekako sada kod mene.