Sve je razumijem veli jedan u kafani, i ja sam pisao Hani Hadžiavdagić ali me ne doživljava. Vidjeti će ona kad ostari kako će joj biti žao što nije došla i kod mene u mahali sretno živjela rađala i odgajala djecu. Barem petoro. Mogli smo sretni biti. Moj posao u autopraonici nije nešto ali se i zaradi. Jedino me cigare ubiše. Još da njih bacim. Možda sam joj trebao posto sliku sa posla bez cigare u ustima.