Vidio sam danas kako vrabac umire. Sjedio je na grani, sitan i neprimjetan, kao da je oduvijek bio dio tog drveta. Nije nikoga koštao, nije se mučio, nije jaukao. Samo je, u jednom tihom trenutku, izgubio snagu, pustio se i pao.
Svugdje na svijetu se mogu desiti protesto, samo u Sabur Kabi ne. Ovdje vrijedi pravilo , Šuti samo nek ne puca.. Studenti iz Kasabe pred Srbijanskom Ambasadom nose transparente o Jablanici, uništenoj prugi i kamenolomu Nikšićevog kuma... Bože sačuvaj i sakloni...