Tako je i iz ratnog sarajeva u svom uzasu, uz 1000 granata dnevno, slata slika kako ljudi uspjevaju u cijelom haosu organizovati i napraviti predstavu i lakse prezivjeti uz pomoc kulture, a potemkinova sela ti padaju u vodu jer cijeli svijet zna da smo medju najsiromasinijima ali da nas to opet ne sputava da cuvamo dostojanstvo sto se kuture tice...