Svako ima nekog koga tlači. I na tome vidiš kakav je ko čovek. Nekoga to raduje i ponosi, nekoga to ne zanima, a nekoga žalosti i deprimira. Jutros sam 20 puta gledao snimke muslimana koji su iftarili u Nišu. Gledam snimak na kojima ljudi sede i jedu, a to me tako raduje. Možda ne bude ništa od svih ovih protesta, ali radujem se tom fragmentu istorijskog mozaika - jedna generacija je rekla: "Dosta više."