Gazda tihim glasom reče
Neće ovo, djeco, na dobro poći
Jer sve ide unatrag
Živimo u plemenima ko Apachi
A gdje ćemo, djeco, ja i vi
Nama srce kuca za sve njih
Probudi me, ovo je neki ružan san
Što manje, dijete, znaš, to si manje nesretan
Hadžije su sebi podijelili rejone
Djecu evakuisu avionima
Ja se osjećam nezgodno
Kao zebra na Brionima