Nikada nisam smatrala cigane bezvrijednim. Mada ih jesam po malo sažalijevala... do rata. A onda sam se neke 93-94 godine, dok sam istraživala koliko mi knjiga treba da ispečem hljeb u bubnjari, odjednom zapitala: "Ama gdje li nestaše svi cigani iz Sarajeva?" Nigdje ni jednog.. I prođe rat, i par godina poslije rata.. Mi kao nešto popravljamo ruševine, kad na raskrsnici mali cigo i ekavica.. Ahaa, dakle vratili ste se.. E nedam im vala ni feninga, u ime svih naloženih knjiga.. i u ime toga da svoju djecu tretiraju kao robu od koje žive, a ne kao svetinju. Tako da od mene ti bosonogi klinci mogu dobiti kiflu ili bombone i nista vise. Pare nedam!